Prijavni list XII. dio| Prijavni list XII dio |
 |
 |
 |
| Written by Administrator |
| Wednesday, 07 September 2011 16:22 |
|
Nastavak sa XI dijela
PARCELACIJA I RAZVRGNUĆE
SUVLASNIŠTVA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA Dr. sc. Aleksandra Maganić, docent UDK: 347.235 Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ur.: 13. siječnja 2010. Pr.: 26. veljače 2010. Prethodno priopćenje
2. Parcelacija poljoprivrednog zemljišta i ograničenje prava suvlasnika na razvrgnuće suvlasničke zajednice prema ZPZ-u 08 Prezentacija postojećih zakonskih rješenja parcelacije i razvrgnuća suvlasništva poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj moguća je samo uz prethodno pojašnjenje značenja parcelacije, poljoprivrednog zemljišta, razvrgnuća suvlasništva te mogućih i dopuštenih ograničenja prava (su)vlasnika. 2.1. Parcelacija U Hrvatskoj ne postoji zakonsko određenje parcelacije. Postojeći Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina pojam parcelacije koristi tek posredno, nazivajući osnivanje novih katastarskih čestica parcelacijom, za razliku od prethodnog Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina kojim je parcelacija bila znatno detaljnije i šire određena. U postupku održavanja katastarskog operata katastra nekretnina osnivanje novih katastarskih čestica (parcelacija) provodi se u katastarskom operatu na temelju parcelacijskog elaborata i pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku (čl. 53. ZDIKN). ZAKON O DRŽAVNOJ IZMJERI I KATASTRU NEKRETNINA (NN 16/07) Članak 53.
U postupku održavanja katastarskog operata katastra nekretnina osnivanje novih katastarskih čestica (parcelacija) provodi se u katastarskome operatu na temelju parcelacijskog elaborata i pravomoćnog rješenja donesenoga u upravnom postupku.
U pravnoj teoriji ne postoji suglasnost o tomu treba li parcelacijom smatrati samo diobu postojeće čestice na nove ili i spajanje više postojećih čestica u jednu. Tako su neki autori mišljenja da «parcelacija podrazumijeva diobu jedne postojeće čestice na nove, koje dosad nisu postojale u katastarskom operatu, dok se ostale promjene ne mogu smatrati parcelacijom ili diobom, već se radi samo o promjeni katastarskih podataka o samoj katastarskoj čestici (broj, površina, izgrađenost, način uporabe i slično).» Ipak, Pravilnik o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima određuje da elaborati mogu biti izrađeni u svrhu diobe ili spajanja katastarskih čestica (čl. 7. st. 1.) te u skladu s tim uređuje parcelacijski elaborat za diobu ili spajanje katastarskih čestica (čl. 8.). Slijedom navedenog, a u smislu Pravilnika o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima parcelacija obuhvaća i diobu i spajanje katastarskih čestica. 2.2. Razvrgnuće suvlasništva Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo na razvrgnuće, pod uvjetom da je moguće i dopušteno, određuje kao pravo svakog suvlasnika zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice u bilo koje doba, osim kada bi to bilo na štetu ostalih. Moguće bi bilo zahtijevati razvrgnuće i u nevrijeme, ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika (čl. 47. st. 1. i 2. ZV). Ograničenja prava na razvrgnuće suvlasnici mogu odrediti ugovorom. Ipak, ugovor o ograničenju prava na razvrgnuće neće vezati nasljednike, ali zabilježe li se ograničenja prava na razvrgnuće u zemljišnim knjigama – vezat će svakoga (čl. 48. st. 3. i 4. ZV).
Z A K O N O VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA Odjeljak 4. Razvrgnuće Pravo na razvrgnuće Članak 47. (1) Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva. (2) Suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. O prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučit će sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća. (3) Suvlasnik se ne može valjano unaprijed odreći prava na razvrgnuće, ali može valjano ugovoriti ograničenja prava na razvrgnuće. (4) Ugovor o ograničenju prava na razvrgnuće neće vezati nasljednike, ali zabilježe li se ograničenja prava na razvrgnuće u zemljišnim knjigama - vezat će svakoga. Ostvarivanje prava na razvrgnuće Članak 48. (1) Suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava. (2) Pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno. (3) Kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije. Način razvrgnuća Članak 49. (1) Suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga. (2) Kad zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasničke stvari, ta se zabrana ne odnosi na razvrgnuće isplatom niti na civilno razvrgnuće, osim ako je izričito i na njih protegnuta. (3) Suvlasnici mogu sporazumno odabrati osobu koja će umjesto njih odlučiti o načinu razvrgnuća. (4) Ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud.
Iako su suvlasnici u načelu slobodni odabrati način razvrgnuća stvari koju dijele, ZV propisuje da je sporazum suvlasnika o načinu razvrgnuća određen granicama mogućega i dopuštenoga (čl. 49. st. 1. ZV). U slučaju kada zakonska odredba zabranjuje diobu neke suvlasničke stvari, ta se zabrana ne odnosi na razvrgnuće isplatom niti na civilno razvrgnuće, osim ako je izričito i na njih protegnuta. Mogući načini razvrgnuća suvlasništva zemljišta u pravilu su geometrijska dioba, civilna dioba i dioba isplatom.30 Sam ZV propisuje zabranu diobe stvari koje služe kao zajedničke ograde ili međašni znakovi. Njihova nedjeljivost traje sve dok ne izgube tu namjenu (čl. 101. st. 2. ZV). Geometrijska dioba građevinskog zemljišta podliježe ograničenjima propisanim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, br. 76/07.), u nastavku: ZPUG. Tako se parcelacija zemljišta unutar granica građevinskog područja i parcelacija građevinskog zemljišta izvan granica tog područja, može provoditi samo u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice i detaljnim planom uređenja (čl. 119. st. 1. ZPUG). Osim toga, parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja radi povećanja građevne čestice unutar granice građevnog područja nije dopuštena (čl. 119. st. 2. ZPUG). Međutim, ograničenja geometrijske diobe građevinskog zemljišta ne isključuju mogućnost civilne diobe ili diobe isplatom.
Ne uspiju li se suvlasnici sporazumjeti o ostvarivanju prava na razvrgnuće (dobrovoljno razvrgnuće), postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice provodi sud (sudsko razvrgnuće) u izvanparničnom postupku (čl. 48. st. 2. i 3. ZV). Prilikom provedbe razvrgnuća, sud je vezan strogim zakonskim odredbama, valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona (čl. 50. st. 1. ZV).
Z A K O N O VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA Način sudskoga razvrgnuća Članak 50. (1) Kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. (2) Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. (3) Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja. (4) Ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Pravo na razvrgnuće isplatom Članak 51. (1) Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća. Ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom. (3) Suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz stavka 1. ovoga članka.
Ako sud u određivanju načina razvrgnuća nije vezan uz prethodno opisan način, zemljište će u pravilu dijeliti geometrijskom diobom, a u slučaju nemogućnosti ili nedopuštenosti geometrijske diobe, odredit će civilno razvrgnuće. Prema pravilima Zakona o sudskom vanparničnom postupku sud će o diobi suvlasničke zajednice odlučivati u izvanparničnom postupku samo ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili imovine i u glede aktive i pasive, o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili veličini njihovih suvlasničkih dijelova (§ 267. st. 2.). U protivnom, sud će stranku sa zahtjevom za razvrgnuće uputiti na parnicu (§ 268. ZVP 34). Na parnicu se uvijek upućuje predlagatelj, neovisno o tomu je li on ili protustranka osporio bilo koju od navedenih činjenica. Izvanparnični postupak obustavlja se samim upućivanjem predlagatelja na parnicu. Ako se dioba vrši fizički, u rješenju o diobi treba određeno navesti ne samo koji fizički dio ili više njih dobivaju pojedini suvlasnici, nego i sve što je potrebno da svaki od njih učini radi ostvarivanja diobe (§ 273. ZVP 34). U hrvatskoj procesnopravnoj doktrini nije izraženo stajalište o tomu kakva je pravna priroda odluke donesene u postupku razvrgnuća suvlasništva. Smatra se da je ipak riječ o složenoj konstitutivno-kondemnatornoj odluci kojom se pravni odnos suvlasnika preobražava, ali i nalaže izvršenje pojedinih radnji potrebnih za provedbu diobe kojima se odluci daje i kondemnatoran sadržaj. Ako se tuženik ne pokori pravomoćnoj odluci suda o razvrgnuću, razvrgnuće će se provesti na način određen odlukom, a prema pravilima Ovršnog zakona (čl. 246.-250). Ipak, smatra se da bi se u slučaju da odluka suda o razvrgnuću točno određuje koju nekretninu kao zemljišnoknjižno tijelo ili točno određenu katastarsku česticu stječe razvrgnućem suvlasnik u samovlasništvo, na temelju takve odluke ili sporazuma stranaka moglo zatražiti upis u zemljišne knjige zemljišnoknjižnom sudu izravno u zemljišnoknjižnom postupku.37 2.3. Razvrgnuće suvlasništva poljoprivrednog zemljišta i parcelacija Poljoprivredno zemljište dobro je od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 2. st. 1. ZPZ ). Posebnost ove zaštite odražava se i u tome što strane pravne i fizičke osobe ne mogu pravnim poslom stjecati poljoprivredno zemljište, osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, a pravni poslovi zaključeni protivno ovim odredbama bili bi ništetni (čl. 2. st. 2. ZPZ ). Poljoprivrednim zemljištem u smislu ZPZ-a smatraju se poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji (čl. 3.).
ZPZ donosi brojne novine kojima se gotovo u potpunosti mijenja korištenje i raspolaganje poljoprivrednim zemljištem. Kao što je već u uvodu istaknuto jedna od promjena odnosi se na parcelaciju poljoprivrednog zemljišta. Pri tom se treba pozvati na tri različite zakonske odredbe smještene u okviru različitih dijelova ZPZ-a. Najprije je u okviru V. zakonskog dijela pod naslovom Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države propisano da poslove vezane uz izdavanje suglasnosti na parcelacijske i geodetske elaborate za poljoprivredno zemljište u vlasništvu države obavlja Agencija za poljoprivredno zemljište (čl. 28. ZPZ 08). Zatim se u okviru VI. zakonskog dijela pod naslovom Agencija za poljoprivredno zemljište propisuje da djelatnost Agencije između ostalih poslova i zadataka čini i davanje suglasnosti za parcelaciju katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta (čl. 77. st. 1. ZPZ 08). Odnosno da se katastarske čestice poljoprivrednog zemljišta ne mogu parcelacijom dijeliti, osim uz suglasnost Agencije (čl. 78. st. 3. ZPZ 08).
Promatramo li ove odredbe samo s nomotehničkog aspekta moramo konstatirati da su one vrlo konfuzne, nedosljedne i nepotpune te je stoga očekivano da su stvorile niz nedoumica u postupanju sudova, geodetskih tvrtki i područnih katastarskih ureda. Najprije, i nadalje je dvojbeno treba li pojmom parcelacije obuhvatiti samo diobu ili diobu i spajanje katastarskih čestica. Sam ZPZ 08 ne daje nam odgovor na to pitanje jer se u kontekstu terminologije koja se koristi upotrebljava izraz «davanje suglasnosti na parcelacijske i geodetske elaborate», zatim «davanje suglasnosti za parcelaciju» te konačno «zabranu parcelacije diobom, osim uz suglasnost». Zbog toga je Ministarstvo pravosuđa - Samostalni sektor za zemljišnoknjižno pravo u svezi s primjenom čl. 78 ZPZ-a 08, odnosno u cilju njegove jedinstvene primjene iznijelo mišljenje da se u izvanparničnim predmetima, koji su na sudovima bili zaprimljeni do stupanja na snagu ZPZ-a 08, a koji se odnose na razvrgnuće suvlasničke zajednice na poljoprivrednom zemljištu rješavaju prema starom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (geometrijskom ili civilnom diobom prema čl. 50. ZV). U skladu s tim istaknuto je da će se svi izvanparnični predmeti zaprimljeni od dana stupanja na snagu ZPZ-a 08, a koji se odnose na razvrgnuće suvlasničke zajednice poljoprivrednog zemljišta rješavati prema pravilima ZPZ-a 08. To je istovremeno značilo da sud može razvrgnuti suvlasničku zajednicu na poljoprivrednom zemljištu isključivo civilnim razvrgnućem prema čl. 49. ZV, ako podnositelji prijedloga ne prilože uvjerenje o suglasnosti Agencije za poljoprivredno zemljište prema čl. 78. st. 3. Zaključno, u Mišljenju je istaknuto da se u slučaju osnivanja, obnove i dopune zemljišnih knjiga temeljem provedene katastarske izmjere ili tehničke reambulacije, te provedbe pojedinačnih zemljišnoknjižnih ispravnih postupaka neće zahtijevati suglasnost Agencije budući da se oni provode radi utvrđivanja postojećeg stanja, odnosno u svrhu usklađenja zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja sa stvarnim stanjem. Uskoro nakon Mišljenja Ministarstva pravosuđa objavljena je i Uputa o postupanjima ovlaštenih inženjera geodezije i katastarskih ureda vezano uz odredbe ZPZ-a 08. Njome je određeno da će poslove davanja ili odbijanja suglasnosti za diobu katastarskih čestica do osnivanja Agencije obavljati Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (t. 1.). Prilikom izrade parcelacijskih elaborata na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (povrat imovine, prodaja, zakup...) potrebno je ishoditi suglasnost Agencije za parcelaciju. Suglasnost treba ishoditi prije izrade elaborata (t. 6.). Agencija daje prethodnu suglasnost i prilikom izrade parcelacijskih elaborata za diobu katastarskih čestica na poljoprivrednom zemljištu koje nije u vlasništvu Republike Hrvatske (t. 7.). U slučajevima izrade parcelacijskih elaborata spajanja katastarskih čestica na poljoprivrednom zemljištu koje nije u vlasništvu Republike Hrvatske, parcelacijskom elaboratu je potrebno priložiti dokaz da se zemljište nalazi izvan granica građevinskog područja ili u šumskogospodarskoj osnovi (t. 8.). Na geodetske elaborate iz čl. 28. Pravilnika o parcelacijskim i geodetskim elaboratima koji se izrađuju po programima Državne geodetske uprave, suglasnost Agencije treba ishoditi na već izrađeni elaborat, nakon njegova potvrđivanja od strane katastarskih ureda (t. 9.). Isto vrijedi i za geodetske elaborate koji se odnose na poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske (t. 10.). Suglasnost Agencije neće trebati prilikom izrade elaborata kojima se traži dioba katastarskih čestica na poljoprivrednom zemljištu. U slučaju da su dijelovi katastarskih čestica upisani u različite posjedovne listove, jer su diobe već bile izvršene na terenu neće ih se smatrati diobom u smislu čl. 78. st. 3. ZPZ 08. U tom slučaju geodetski izvoditelj uz elaborat treba priložiti dokaz da se zemljište nalazi izvan granica građevinskog područja ili u šumskogospodarskoj osnovi (t. 11.). Konačno, katastarski uredi ovjerit će one elaborate za koje se u zahtjevu za pregled i potvrđivanje istakne da su izrađeni u svrhu razvrgnuća suvlasničke zajednice na poljoprivrednom zemljištu u izvanparničnom postupku pokrenutom kod nadležnog suda prije stupanja na snagu ZPZ-a 08. Za ovjeru ovih elaborata potrebna je njihova prethodna provedba u zemljišnim knjigama, a potom u katastarskom operatu po provedbi u zemljišnim knjigama ili uz priloženo pravomoćno rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice. Suglasnost Agencije nije potrebna, ali će trebati priložiti dokaz da se zemljište nalazi izvan granica građevinskog područja ili u šumskogospodarskoj osnovi (t. 12.). Pokušamo li ukratko rezimirati prezentirano Mišljenje i Uputu, moramo istaknuti da je Mišljenje dano u svrhu prosuđivanja momenta primjene ZPZ-a 08 na postupke razvrgnuća suvlasništva poljoprivrednog zemljišta. Odnosno da je u tom smislu odlučan trenutak zaprimanja izvanparničnog predmeta koji se odnosi na razvrgnuće suvlasničke zajednice poljoprivrednog zemljišta. U skladu s tim određeno je da će se izvanparnični predmeti koji se odnose na razvrgnuće suvlasničke zajednice poljoprivrednog zemljišta zaprimljeni do stupanja na snagu ZPZ-a 08 rješavati prema pravilima ZPZ-a 01 te da će se isti predmeti zaprimljeni od trenutka stupanja na snagu ZPZ-a 08 (od 1. siječnja 2009.) rješavati prema pravilima ZPZ-a 08, podrazumijevajući pri tom obvezu pribavljanja suglasnosti Agencije. KOMENTAR: Očito je da je vlasnicima Zakonom o poljoprivrednom zemljištu zabranjeno raspolaganje i uživanje vlasništva njihovom voljom , jer sa svojim vlasaništvom bez „suglasnosti AGENCIJE“ se ne smije provesti parcelaciju poljoprivrednog zemljišta što je direktno u suprotnosti sa članom 48. Ustava Republike Hrvatske koji se bavi osnovama prava vlasništva: Članak 48. Jamči se pravo vlasništva
Ako se USTAVOM RH jamči vlasništvo u tom slučaju vlasnik nema što tražiti suglasnost AGENCIJE jer vlasnik svojim vlasništvom može raspolagati kako želi pa i u smislu diobe zemljišta jer je dioba zemljišta odraz volje vlasnika a ne nekakve AGENCIJE za poljoprivredno zemljište.
Uputa dana od Državnog zavoda za geodetsku upravu sadrži nešto više detalja o izmijenjenim pretpostavkama za provedbu razvrgnuća i parcelacije poljoprivrednog zemljišta. Prilikom njihove provedbe ključno je razlikovanje radi li se o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države ili privatnom poljoprivrednom zemljištu, zatim radi li se o postupku parcelacije koja se provodi diobom ili spajanjem katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta. U skladu s tim se razlikuje suglasnost Agencije, prethodna suglasnost Agencije i podnošenja dokaza o tomu da se zemljište nalazi izvan granica građevinskog područja ili u šumskogospodarskoj osnovi.
KOMENTAR: Vlasništvo nad predmetnim poljoprivrednim zemljištem dokazuje se izvadkom iz zemljišne knjige i nije razvidno koja je svrha suglasnosti AGENCIJE za diobu poljoprivrednog zemljišta , osim plaćanja državnih pristojbi za ono što USTAV RH garantira , jer AGENCIJA nema osnove odlučivati o volji vlasnika na predmetnoj vlasničkoj nekretnini. Kakav će pravni promet ili pravnu radnju uraditi vlasnik ili vlasnici – suvlasnici prema USTAVU RH je u ingerenciji samo vlasnika a ne AGENCIJE i njenog mišljenja. „AGENCIJA“ sa svojim mišljenjem isključivo ograničava uživanje i raspolaganje vlasništvom.
Za izradu parcelacijskog elaborata za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske potrebno je ishoditi suglasnost Agencije za parcelaciju (t. 6.). Međutim, kako je riječ o suglasnosti koja mora uslijediti prije izrade elaborata, riječ je zapravo o prethodnoj suglasnosti. Parcelacijski elaborati za poljoprivredno zemljište u vlasništvu države obuhvaćaju ne samo elaborate u svrhu diobe, već i elaborate u svrhu spajanja katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta. S druge strane, u slučaju izrade parcelacijskih elaborata za diobu na privatnom poljoprivrednom zemljištu potrebno je ishoditi prethodnu suglasnost Agencije (t. 7.). Ipak, suglasnost Agencije iz točke 6. i prethodna suglasnost Agencije iz točke 7. su sinonimi. Tako se i sama Uputa objašnjavajući pojam prethodne suglasnosti poziva na suglasnost Agencije sukladno navedenom u točki 6., odnosno onu koja mora prethoditi izradi elaborata. Razlikovanje pojmova suglasnosti i prethodne suglasnosti Agencije u kontekstu Upute može se odnositi samo na točku 9. i 10. (u svezi sa suglasnošću na geodetske elaborate prema čl. 28. Pravilnika) kada je suglasnost određena kao suglasnost na već izrađeni elaborat, nakon njegovog potvrđivanja od strane katastarskih ureda. Ipak, između režima poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i režima privatnog poljoprivrednog zemljišta postoje određene razlike koje se tiču suglasnosti potrebne za izradu parcelacijskog elaborata u svrhu spajanja. Tako je u slučaju izrade parcelacijskog elaborata u svrhu spajanja katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske potrebno pribaviti prethodnu suglasnost Agencije. Za razliku od izrade parcelacijskog elaborata u svrhu spajanja katastarskih čestica u privatnom vlasništvu, kojem je dovoljno priložiti dokaz da se zemljište nalazi izvan granica građevinskog područja ili u šumskogospodarskoj osnovi (t. 8.).
KOMENTAR: Podatci da li je poljoprivredno zemljište u granicama „URBANISTIČKE ZONE“ je registrirano u Ministarstvu zaštite okoliša , prostornog uređenja i gradieljstva unaprjed definirane površine prostornim planom za razvoj grada ili naselja ili sela , jednako tako navedeni podatci prostornog uređenja definirani su katastarskim česticama čija se svrha registrira u katastarskim operatima DRŽAVNE GEODETSKE UPRAVE RH , stoga nije razvidno iz kojih razloga je potrebna prethodna suglasnost i suglasnost AGENCIJE za diobu poljoprivrednog zemljišta jer URBANIZACIJA ZEMLJIŠTA stvara posebne režime i namjenu nad predmetnim vlasništvom. Ako se radi o diobi zemljišta koje je ušlo u kategoriju građevinskog – urbanog zemljišta očito je da AGENCIJA nema ingerencije nad takvim zemljištem i privatnim vlasništvom. Suglasnost AGENCIJE na diobu poljoprivrednog zemljišta je još jedan „NAMET“ i „POREZ“ bespotreban koji ograničava upravljanjem , uživanjem i raspolaganjem vlasništvom , a i bespotreban broj državne administracije koji u smisli pravne radnje nema zakonsko uporište u USTAV RH jer zadire u „PRAVO VLASNIŠTVA“.
To istovremeno znači da izrada parcelacijskog elaborata u svrhu spajanja katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske podliježe strožem režimu od izrade takvog istog elaborata kada je riječ o privatnom poljoprivrednom zemljištu, za što objektivno gledajući nema nikakvog opravdanja. KOMENTAR : Podsjetit ću da se za sve pravne radnje sa zemljištem u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE bez obzira o kakvoj pravnoj radnji se sa vlasništvom provodilo : prodaja , zakup, najam i do sada morala tražiti i ishoditi suglasnost-mišljenje OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA RH , stoga suglasnost AGENCIJE je dupliranje poslova i dupliranje državnih službenika i namještenika bespotrebno , jer već na postojeću suglasnost OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA RH , zainteresirana stranka mora tražiti „predhodnu suglasnost i suglasnost AGENCIJE“ . Očito je da se je ova radnja sa poljoprivrednim zemljištem i vlasnicima smislila kako bi se vlasnicima iz „džepa“ uzelo što više novca a da se pravne radnje ne privedu svrsi.
Naime, ako se postupak parcelacije diobom katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta vezuje uz suglasnost Agencije u svrhu okrupnjavanja poljoprivrednog posjeda u Hrvatskoj, spajanje katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta ne bi se trebalo vezivati uz takvu istu suglasnost, jer je ono, neovisno o tomu radi li se o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske ili privatnom poljoprivrednom zemljištu, u interesu agrarne politike povećanja površine poljoprivrednog posjeda u Hrvatskoj.
3. Parcelacija poljoprivrednog zemljišta i ograničenja (su)vlasničkih prava–komparativna rješenja 3.1. Uvod Dismembration (lat. membrum), Zergliederung, Bodenzerstückelung (njem.) dioba je poljoprivrednih posjeda u manje posjede ili parcele (katastarske čestice). Dismembracija i dismembracijsko zakonodavstvo (Svrha dismembracijskih zakona je sprječavanje diobe poljoprivrednog zemljišta) obuhvaćaju i danas sporno pitanje može li ili ne država priznati vlasnicima seljačkih gospodarstava slobodnu diobu poljoprivrednog zemljišta koja je općenito prihvaćena kao temeljni princip zakonskih pravila o vlasništvu. Pristaše zakonodavstva koje onemogućava diobu poljoprivrednog zemljišta smatraju da se time omogućava održavanje nezaduženog i egzistencijalno osiguranog seljačkog staleža, što je od neosporne važnosti za svaku državu te da slobodna dioba poljoprivrednog zemljišta i jednako nasljedno pravo nužno dovode do propasti seljaka i smanjenja poljoprivrednog posjeda, nedovoljnog za zadovoljenje njegovih osnovnih potreba. Općenito uzevši, treba uzeti da zakonodavstvo koje ograničava diobu poljoprivrednog zemljišta nije pravedno te da slobodna dioba poljoprivrednog zemljišta ne mora nužno dovesti do gore navedenih problema. Protivnici zakonodavstva kojim se ograničava dioba poljoprivrednog zemljišta ističu njegove brojne nedostatke počevši od toga da privilegiranje jednog od sinova (najstarijeg ili najmlađeg) koji nužno ne mora biti zainteresiran za nastavak poljoprivredne proizvodnje dovodi u neravnopravni položaj druge nasljednike i potiče zaduživanje poljoprivrednog zemljišta te da loše utječe na odnose u obitelji. Posjedi ne dolaze u ruke najboljih privrednika, a zabrana diobe otežava radnicima neposjednicima bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom ili je čini u potpunosti nemogućom. Tomu treba pridodati i da mjere zakonodavstava usmjerenog na sprječavanje diobe često nisu provedive ili ne ostvaruju svrhu koja se njima namjeravala postići. Među mjerama kojima se nastoji postići zabrana ili ograničenje diobe su zakonsko određenje najmanje veličine poljoprivrednog posjeda, vezivanje diobe uz pribavljanje suglasnosti zakonom određenih tijela, stroža forma ugovora o diobi i njihovo više oporezivanje. Naravno da u okvir dismembracijskog zakonodavstva pripada i nejednako pravo nasljeđivanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva.
3.2. Austrija Prema austrijskom Općem građanskom zakoniku suvlasnici odluku o fizičkoj diobi mogu donijeti samo na temelju sporazuma svih suvlasnika. U slučaju njihova nesuglasja o tomu kojem će suvlasniku pripasti koji dio fizički podijeljene stvari odlučuje slučajni odabir ili izabrani sudac, a ako se ne mogu dogovoriti ni u pogledu navedenih metoda – odlučit će sudac (§ 841. ABGB). Ako se zajednička stvar ne može podijeliti uopće ili ako bi se njenom podjelom značajno umanjila vrijednost stvari, te ako postoji zahtjev barem jednog od suvlasnika, stvar će se prodati na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeliti između suvlasnika (§ 843. ABGB). Fizička dioba ima prednost u odnosu na civilnu diobu, jer se civilna dioba provodi samo ako fizička dioba nije moguća ili svrsishodna. Tko zahtijeva da se razvrgnuće suvlasničke zajednice provede civilnom diobom, mora dokazati nesvrsishodnost fizičke diobe. Pojam djeljivosti u austrijskoj pravnoj teoriji određuje se subjektivno (privatnoautonomno) i objektivno. Za razliku o§ 841. ABGB kojim se preferira volja stranaka, § 843. ABGB sucu omogućava da bez privatnopravnog sporazuma stranaka sam provede diobu prema kriterijima sadržanim u toj odredbi. Time je «hipotetska» volja stranaka zamijenjena sučevom voljom.57 Fizička dioba poljoprivrednih gospodarstava prema Tirolskom zakonu o poljoprivrednim gospodarstvima nije dopuštena, a geometrijska dioba poljoprivrednog zemljišta je nesvrsishodna, ako je donošenje odluke o odobrenju nadležnog tijela vrlo malo vjerojatno. Austrijska judikatura nije jedinstvena u odnosu na fizičku diobu nekretnina. Tako je Visoki sud u Austriji u odluci SZ 56/10 (1983) odbio fizičku diobu nekretnine koja je u jednom dijelu obuhvaćala obradive oranice, a u drugom kuću i vrt, s obrazloženjem da obje grupe nekretnina ne ukazuju na jednaka svojstva. Nasuprot tomu, OGH je u odluci SZ 31/79(1958) donio odluku da je podjela moguća na način da jedan dio bude vrt, a drugi građevinsko zemljište s vilom. Nedjeljivost poljoprivrednih gospodarstava u Austriji odraz je povijesnopravne tradicije dismembracijskog zakonodavstva koje je na tim područjima bilo usmjereno na zadržavanje ekonomske snage i veličine posjeda seljačkih gazdinstva. Tako je područje Tirola sve do početka 19. st. bilo obilježeno zakonikom koji je uređivao slobodno vlasništvo seljaka, ali i svih drugih dobara koja su služile u svrhu privređivanja. Osnovu toga zakonika činile su odredbe kojima se propisivalo da se gospodarstvo može podijeliti samo ako je dovoljno veliko da i nakon njegove podjele od prihoda svakoga novonastaloga dijela može živjeti jedna obitelj te da će se poljoprivredno zemljište nakon smrti njegova vlasnika prenijeti na najmlađeg, kasnije na najstarijeg sina. Tiroler Höfegesetz iz 1900. poljoprivredno gospodarstvo određuje kao poljoprivredni posjed s kućom za stanovanje čiji se zemljišnoknjižni uložak nalazi u odjeljku za poljoprivredna gospodarstva glavne knjige (§ 1). Osim što sadrži određena pravila o nasljeđivanju Tiroler Höfegesetz propisuje i ograničenja raspolaganja vlasnika poljoprivrednog gospodarstva. Tako sve promjene na inventaru i opsegu poljoprivrednog gospodarstva zahtijevaju odobrenje nadležnog tijela (Höfebehorde). Primjerice pripajanje zemljišta postojećem gospodarstvu ili odvajanje sastavnih dijelova nekog gospodarstva. Osim toga, za Austriju je karakteristično i postojanje posebnog pravnog režima nasljeđivanja (Anerberecht) kojim se obilježava ukupnost odredbi kojima se omogućava prijenos seljačkog (poljoprivrednog) posjeda na samo jednog od više nasljednika.64 3.3. Njemačka U Njemačkoj su ograničenja u diobi poljoprivrednog zemljišta propisana u Zakonu o mjerama za poboljšanje agrarne strukture i osiguranje poljoprivrednog i šumskog gospodarstva – Zakon o prometu poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Pravni poslovi u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem i obveznopravni ugovor o tomu trebaju odobrenje. Ako je obveznopravni ugovor odobren, prijenos vlasništva, koji mu je prethodio, također je odobren. Odobrenje može uslijediti i prije sastavljanja isprave o pravnom poslu (§ 2. st. 1. GrdstVG). S raspolaganjem zemljišta izjednačeno je i ispražnjenje i prodaja suvlasničkog dijela poljoprivrednog zemljišta i prodaja nasljednog dijela osobi koja nije sunasljednik, ako se nasljedstvo većinom sastoji od poljoprivrednog ili šumskog gospodarstva (§ 2. st. 2. GrdstVG). Pravilima zemaljskih zakona može se propisati da raspolaganje poljoprivrednim zemljištem do određene veličine ne iziskuje odobrenje ili proširiti broj slučajeva u kojima će se uskratiti odobrenje određeno § 9. GrdstVG-a. Tijelo nadležno za donošenje odluke o odobrenju određuje zemaljsko pravo, osim ako odluku ne donosi sud (§ 3. GrdstVG). GrdstVG propisuje rokove u kojima tijelo nadležno za davanje odobrenja mora donijeti odluku, u kojim slučajevima odobrenje nije nužno (§ 4.), u kojim će se slučajevima donijeti odluka o odobrenju (§ 8.), odnosno u kojim će se slučajevima odluka o odobrenju odbiti (§ 9.) ili ograničiti (§§ 10. i 11.). Nadležno tijelo odobrenje smije uskratiti ili obvezama ili uvjetima ograničiti, samo ako postoje činjenice iz kojih proizlazi da: 1. raspolaganje znači nezdravu podjelu zemljišta i tla, 2. će raspolaganjem zemljišta ili većine zemljišta koje je prostorno ili gospodarski povezano i koje pripada prodavatelju ono biti negospodarski umanjeno ili podijeljeno ili 3. ako je protuvrijednost u grubom nesrazmjeru s vrijednošću zemljišta. U slučajevima u kojima postoji sumnja u postojanje okolnosti za uskratu odobrenja, ako bi to za osobu koja zemljištem raspolaže predstavljalo neprihvatljivu nepravdu (§ 9. st. 7. GrdstVG). Osim GrdstVG, pravni temelj ograničenja prava na diobu poljoprivrednog zemljišta je Zakonik o poljoprivrednim gospodarstvima. Poljoprivredno gospodarstvo u smislu Zakona podrazumijeva da je na području zemalja Hamburg, Donja Saska, Sjeverna Rajna i Vestfalija i Schleswig-Holstein smješten poljoprivredni ili šumskogospodarski posjed s malim seljačkim gospodarstvom sposobnim za privređivanje, koji je u samovlasništvu fizičke osobe ili zajedničkom vlasništvu bračnih drugova ili je u suvlasništvu zajednice (bračnih) dobara, ako je njegova gospodarska vrijednost najmanje 10 000 EUR. Posjed koji ima gospodarski vrijednost manju od 10 000 EUR, ali najmanju 5 000 EUR bit će poljoprivredno gospodarstvo ako vlasnik izjavi da treba biti poljoprivredno gospodarstvo i ako je u zemljišnu knjigu o tome unesena bilješka - Hofvermerk (§ 1. st. 1. HöfeO). Zakonik o poljoprivrednom gospodarstvu savezni je zakonik koji sadrži pravila o nasljeđivanju seljačkog gazdinstva, koji povijesno proizlazi iz pravila o nasljeđivanju Saske, prema kojima je obiteljski posjed na kojem se nalazilo seljačko gazdinstvo nepodijeljen stjecao najstariji muški nasljednik (Anerberecht). Ovo se pravo nasljeđivanja znatno razlikuje od pravila u južnoj Njemačkoj prema kojima se prakticirala fizička (geometrijska) dioba. Odstupanje od ovih pravila moguće je na vrlo jednostavan način. Ono zahtijeva odgovarajući upis u zemljišne knjige prije smrti vlasnika poljoprivrednog gospodarstva.73
4.4. Švicarska Temeljni pravni izvor za diobu poljoprivrednog zemljišta u Švicarskoj je Savezni zakon o pravu na zemljište poljoprivrednika. BGBB sadrži odredbe o diobi poljoprivrednog gospodarstva i diobi poljoprivrednog zemljišta (Art. 1. st. 2. c). Posebno područje djelovanja BGBB-a obuhvaćaju suvlasnički dijelovi poljoprivrednog zemljišta, na koje će se primjenjivati pravila Zakona, osim ako Zakon ne propisuje što drugo (Art. 3. st. 1. BGBB). Poljoprivredno zemljište definirano je kao zemljište koje je podobno za poljoprivredno ili vrtlarsko (hortikulturalno) iskorištavanje (Art. 6. st. 1. BGBB). U okviru 3. zakonskog naslova «Javnopravna ograničenja u prometu poljoprivrednim gospodarstvima i zemljištem» BGBB zabranjuje diobu poljoprivrednih gospodarstava odvajanjem zemljišta ili pojedinih dijelova zemljišta (čl. 58. st. 1.).75 Poljoprivredna zemljišta ne smiju se dijeliti na parcele manje od 25 ari, a kantoni su ovlašteni odrediti veće parcele koje će biti obuhvaćene zabranom diobe. Poljoprivredna gospodarstava i poljoprivredna zemljišta ne smiju se podijeliti u suvlasničke dijelove manje od 1/12. Međutim, zabrana odvajanja ili diobe ne vrijedi ako se provodi u okviru postupka melioracije tla (Bodenverbesserung) u kojem sudjeluje nadležno tijelo, zatim radi uređenja međa u smislu čl. 57. BGBB-a,77 ako je ono posljedica izvlaštenja ili slobodne prodaje pod uvjetom da prodavatelju prijeti izvlaštenje te u slučaju ovrhe (čl. 59. BGBB). Nadležna kantonalna tijela mogu dati suglasnost na iznimke od pravila o zabrani fizičke diobe i parcelaciji u slučajevima kada se: a) poljoprivredna gospodarstva ili zemljišta dijele na dio koji pripada području djelovanja BGBB-a i dio koji je izvan njegova područja djelovanja, c) zemljišta ili dijelovi zemljišta poljoprivrednog gospodarstva uz naknadu ili bez nje mijenjaju za zemlju, zgrade ili postrojenja koji su za privređivanje gospodarstva povoljnije smješteni ili primjereniji, d) ako odvojeni dio služi arondaciji nepoljoprivrednog zemljišta izvan građevinskog područja, pri čemu nepoljoprivredno zemljište može biti povećano najviše za 1000 kvadratnih metara, e) ako se poljoprivredna zgrada s nužnom okućnicom neće koristiti za privređivanje poljoprivrednog gospodarstva ili zemljišta radi primjene koja je u toj zoni uobičajena, prenese vlasniku susjednog poljoprivrednog gospodarstva ili zemljišta i time se izbjegne izgradnja nove građevine za koju bi se prema čl. 16.a Zakona o prostornom uređenju (Raumplanungsgesetz) od 22. 6. 1979. trebalo pribaviti odobrenje, f) ako na odvojenom dijelu treba osnovati pravo građenja u korist zakupnika poljoprivrednog gospodarstva, g) ako je financijska egzistencija obitelji poljoprivrednika jako ugrožena i ako se prodajom poljoprivrednog zemljišta ili njegovih dijelova može izbjeći prisilno unovčenje i dražba, h) ako se treba ispuniti javna ili u javnom interesu određena zadaća te i) ako je odvajanje uslijedilo da bi se radi zajedničkog privređivanja izgradila ekonomska zgrada ili odgovarajuće postrojenje (čl. 60. st. 1. BGBB).
Nadležno tijelo suglasnost će dati i na iznimku od pravila o zabrani fizičke diobe i: a) ako fizička dioba pretežno služi da bi se ostala poljoprivredna gospodarstva strukturalno poboljšala, b) ako nijedna od osoba koje imaju pravo prvokupa ili koje su ovlaštene da im se gospodarstvo dodijeli ne želi preuzeti samostalno vođenje gospodarstva te ako nijedna druga osoba koja bi na temelju podjele nasljedstva mogla zahtijevati dodjelu ne želi preuzeti zakup gospodarstva u cijelosti i c) ako bračni drug koji upravlja s gospodarstvom zajedno s vlasnikom prihvati fizičku diobu (čl. 60. st. 2. BGBB).
5. Ustavnopravna dvojbenost odredbi ZPZ-a 08 kojima se ograničava pravo suvlasnika na izbor načina razvrgnuča suvlasničke zajednice Odredbe ZPZ-a 08 o ograničenju prava suvlasnika u izboru načina razvrgnuća suvlasničke zajednice vezivanjem prijedloga za geometrijsku diobu (prethodnom) suglasnošću Agencije moraju se promatrati u širem kontekstu ostalih odredbi ZPZ-a 08 kojima su općenito uzevši, ekstremno ograničena i druga prava korištenja i raspolaganja vlasnika poljoprivrednih zemljišta. U nizu novonastalih obveza za vlasnika privatnog poljoprivrednog zemljišta, posebno mjesto zauzimaju pravila kojima se privatnim vlasnicima koji ne budu poljoprivredno zemljište obrađivali u skladu s agrotehničkim mjerama, odnosno koje se u prethodnom vegetativnom razdoblju nije obrađivalo, može dati u zakup fizičkoj ili pravnoj osobi na rok od tri godine, uz naknadu zakupnine. Poljoprivredno zemljište obraslo višegodišnjim raslinjem može se dati u zakup fizičkim ili pravnim osobama na rok do deset godina, uz naknadu zakupnine vlasniku (čl. 15. st. 1 . i 2. ZPZ 08). Osobito zabrinjavajuća odredba je čl. 16. ZPZ 08 o isplati zakupnine vlasniku koji je nepoznat. Naime, nakon isteka roka od godine dana u kojem su sredstva bila izdvojena na posebnu poziciju proračuna općine ili grada, rasporedit će se na način propisan čl. 74. st. 1. Zakona. Osim toga, vlasnik poljoprivrednog zemljišta ne može samostalno raspolagati zemljištem. Tako postupak prodaje i zakupa privatnoga poljoprivrednog zemljišta provodi jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, u ime i za račun Agencije (čl. 81. ZPZ 08). Svrha ovih odredbi navodno je okrupnjavanje posjeda,80 odnosno ubrzanje raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, pomoć vlasnicima u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na poljoprivrednom zemljištu, poticanje kultiviranja poljoprivrednog zemljišta i osnivanje Agencije koja će sustavno gospodariti poljoprivrednim zemljištem. Izgleda da je u Hrvatskoj donesena odluka o nemilosrdnom obračunu s lošim povijesnim nasljeđem u raspolaganju i korištenju poljoprivrednim zemljištem i usitnjenim poljoprivrednim posjedom na jedan potpuno neuobičajen, pretjeran i protuustavan način zanemarujući pri tom jamstvo prava vlasništva, moguća ograničenja vlasničkih prava i ustavne odredbe o dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku.85
Treba istaknuti da je podnošenju zahtjeva za ocjenu suglasnosti odredbi ZPZ-a 08 s Ustavom prethodila odluka Ustavnog suda o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i ukidanju čl. 30. st. 1. t. 6., 38.a, 38.b, 38.c, 38.d., 38.e, 38.f, 38.g, 38.h, 38.i, 38.j, 38.k, 38.l, 38.m i 38.n Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, br. 117/93., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02. i 147/03.).87 Kako su navedenim Zakonom u porezni sustav Hrvatske 2001. godine bila uvedena tri nova poreza: porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, porez na neiskorištene poduzetničke nekretnine i porez na neizgrađeno građevno zemljište, predlagatelj je podnio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti spornih odredbi. Zakona s Ustavom, uz obrazloženje da se pri njihovoj primjeni nije vodilo računa o ekonomskoj snazi poreznih obveznika, ni o načelima jednakosti i pravednosti u oporezivanju, da je za plaćanje poreza na imovinu relevantna činjenica da ta imovina postoji i da je neka osoba posjeduje, a ne način na koji njome raspolaže, tj. koristi li je vlasnik ili ne i konačno, da navedeni porezi imaju, prema vlasnicima nekretnine na koje se odnose, obilježja kaznenih poreza, jer je njihova svrha da ih se prisili na činjenje koje nije ustavno ni zakonski pravno utemeljeno. Ustavni sud je ocjenjujući prijedloge osnovanim istaknuo da «zakonodavac prema čl. 16. Ustava može ograničiti slobode i prava zajamčena Ustavom, ali da to ograničenje mora biti zbog ostvarenja legitimnog cilja i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem», te da «vlasnike poduzetničke nekretnine, neizgrađenog građevinskog zemljišta i neobrađenog obradivog poljoprivrednog zemljišta nije dopušteno prisiljavati na određeni način postupanja, odnosno činjenja (u konkretnom slučaju na korištenje navedenih nekretnina) ako se ono ne može odrediti kao doprinos općem dobru, odnosno ako nije u službi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi». U obrazloženju odluke ističe se da «takvo ograničenje prava vlasništva na nekretninama prelazi okvir Ustavom dopuštenih ograničenja prava vlasništva jer nije učinjeno zbog ostvarivanja legitimnog cilja propisanog Ustavom niti je razmjerno naravi potrebe za ograničenjem» i da unatoč tomu što je «zakonodavac ovlašten propisati različite zakonske mjere za poticanje obrade neobrađenog obradivog poljoprivrednog zemljišta, korištenje neiskorištenih poduzetničkih nekretnina i izgradnju neizgrađenog građevinskog zemljišta, pa i one koje ograničavaju vlasnička prava u skladu s čl. 16. URH, odnosno čl. 52. st. 2. URH kad su u pitanju poljoprivredna zemljišta da se to ne smije činiti na način nesuglasan temeljnim ustavnim vrednotama i zaštićenim dobrima.» Smatramo da bi se ovo obrazloženje Ustavnog suda unatoč tomu što je dano u širem kontekstu i u odnosu na obvezu plaćanja poreza, moglo iskoristiti i u odnosu na prijedlog za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi ZPZ-a 08 (osobito onih koje propisuju obvezu korištenja poljoprivrednog zemljišta u skladu s agrotehničkim mjerama prema čl. 15. i 16. ZPZ-a 08, ali i onih kojima se vlasnicima poljoprivrednog zemljišta nameću obveze prodaje ili zakupa poljoprivrednog zemljišta posredstvom Agencije). Zajedničko za oba slučaja je da je riječ o korištenju poljoprivrednog zemljišta (neobrađenog, ali obradivog), zatim da se vlasniku toga zemljišta nameće obveza načina korištenja toga zemljišta protivno legitimnim ciljevima te da su te mjere prekomjerne u odnosu na cilj koji se njima želi ostvariti.
Ograničenje prava suvlasnika da razvrgnuće suvlasništva provede geometrijskom diobom samo pod uvjetom da je prethodno pribavio suglasnost Agencije, sa stajališta zakonodavca još je jedna od mjera propisanih u svrhu okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta. Međutim, promatramo li je sa stajališta (su)vlasnika ona se javlja kao ozbiljno ograničenje vlasničkih prava koje načinom uređenja nema uzora u komparativnim propisima. Naime, beziznimno inzistiranje na pribavljanju prethodne suglasnosti Agencije ne određujući pri tom pretpostavke uslijed čijeg bi postojanja su(vlasnik) ipak bio oslobođen te obveze i izostanak objektivnih kriterija na temelju kojih će Agencija odlučivati, ukazuju na nedovoljno domišljen i razrađen kompleks odredbi koja je bilo potrebno dodatno pojasniti opisanim Mišljenjem i Uputom. S obzirom na nužnu razinu pravne uređenosti najprije treba postaviti pitanje nisu li ta pojašnjenja trebala biti sastavni dio zakonskog teksta? Osim ovim nomotehničkim i sadržajnim primjedbama koje se mogu uputiti nedovoljno razrađenim odredbama o razvrgnuću suvlasništva poljoprivrednog zemljišta geometrijskom diobom, otvara se i kompleks niza drugih pitanja koje se tiču Agencije, načina donošenja odluka, vrste odluke, vrste postupka u kojem će odluka biti donesena, pravnog sredstava koje bi suvlasnik mogao podnijeti ako je nezadovoljan donesenom odlukom i sl. Agencija je specijalizirana javna ustanova (čl. 1. st. 1. Uredbe) koja ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim Zakonom o ustanovama, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Uredbom i Statutom Agencije (čl. 2. st. 2. Uredbe). Agencija djeluje preko središnjeg ureda i podružnica u jedinicama regionalne (područne) samouprave koje se osnivaju Statutom (čl. 2. st. 5. Uredbe). Tijela Agencije su Upravno vijeće, ravnatelj i Stručno vijeće (čl. 8. Uredbe). Upravno vijeće, kao središnje tijelo Agencije donosi Statut, imenuje ravnatelja, donosi odluke iz djelokruga rada Agencije (čl. 10. Uredbe), a čini ga predsjednik i četiri člana (čl. 9. st. 1. Uredbe). Agenciju vodi, predstavlja i zastupa ravnatelj (čl. 11. st. 1. Uredbe). Nadzor nad zakonitošću rada Agencije obavlja ministarstvo nadležno za poljoprivredu (čl. 19. Uredbe). S obzirom na to da Statut Agencije, kojim se pobliže uređuje unutarnji ustroj, ovlasti, način odlučivanja, kriteriji rada i rad stručnih službi Agencije, te druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanja Agencije (čl. 15. Uredbe) nije donesen, nije jasno o kojoj će se vrsti odluke raditi kada Agencija bude davala suglasnost za parcelaciju. Još manje hoće li se protiv odluke o suglasnosti moći podnijeti pravni lijek, te koje će tijelo odlučivati o njemu. KOMENTAR: Očito je da treba određeni broj državnih službenika i namještenika „UHLJEBITI“ jer odlučivati što će vlasnik sa svlasništvom raditi je apsurd . Vlasnik sa svojim vlasništvom po svojoj volji može raspolagati , ali očito je da raspolaganje vlasništvom nije dozvoljeno jer za takvu pravnu radnju je potrebno ishoditi predhodnu suglasnost i suglasnost AGENCIJE , znači da je potrebno dva puta od iste AGENCIJE dobiti istu ispravu i dva puta istu ispravu platiti , kakav apsurd?
No vratimo se ustavnopravnoj dvojbenosti odredbi ZPZ-a 08 kojima se pravo (su) vlasnika da se suvlasnička zajednica poljoprivrednog zemljišta razvrgne geometrijskom diobom, odnosno parcelacijskom diobom postojeće katastarske čestice na veći broj katastarskih čestica vezuje uz prethodnu suglasnost Agencije – jesu li ta ograničenja uistinu opravdana, hoće li se njima ostvariti opći interes, te nisu li ona nerazmjerna u odnosu na cilj koji se želi postići. Stječe se dojam da javnost dvoji o opravdanosti ne samo ove, već i ostalih mjera ZPZ-a 08 smatrajući da se zapravo njima država želi relativno povoljno domoći poljoprivrednog zemljišta. Polazeći od toga da mnogi vlasnici sitnih poljoprivrednih posjeda neće moći uložiti znatna financijska sredstva potrebna za poduzimanje odgovarajućih agrotehničkih mjera. Drugi pak strahuju što će se u slučaju njihove dugotrajne odsutnosti iz zemlje događati s njihovom zemljom te hoće li se novi korisnici ponašati kao dobri gospodarstvenici, što će biti s naknadom za zakupninu, odnosno koliko će dugo trajati korištenje njihovog poljoprivrednog zemljišta od strane njima potpuno nepoznatih osoba. Sumnja se u stvarne namjere zakonodavca jer su ograničenja prava vlasnika ekstremna, a pravila ZPZ-a 08 netransparentna. Stoga, unatoč tomu što se pravo vlasništva (čl. 48. St. 1. URH) može ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi koji jamči pravo vlasništva (čl. 50. St. 2. URH), imajući u vidu da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 52. URH, čl. 2. St. 1. ZPZ 08) smatramo da su ograničenja vlasničkih prava propisana ZPZ-om 08 nerazmjerna u odnosu na svrhu koja se njima želi postići (okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta) jer se njima vrijeđaju druge ustavne vrednote – jednakost, socijalna pravda i nepovredivost vlasništva (čl. 3. URH). KOMENTAR: Ostavinske rasprave i diobe suvlasništva nisu provođena generacijama i sad imamo što imamo u zemljišnim knjigama , više mrtvih vlasnika od živih vlasnika. Očito je da AGENCIJA služi da bih se stanje u zemljišnoj knjizi još više pogoršalo, jer ako po svojoj volji vlasnici i suvlasnici ne mogu raspolagati svojim vlasništvom nad nekretninama tada zemljišna knjiga nema nikakve svrhe jer će se promet vlasništva provoditi na osnovu „TAPIJA“ koje se neće provoditi nego samo gomilati kod vlasnika nekretnina i u datom trenutku doći će do kritične mase i „NEĆE BITI ŽIVIH VLASNIKA“ , da li je to svrha AGENCIJE i interes REPUBLIKE HRVATSKE ? Zakonom je moguće ograničiti pravo suvlasnika na diobu, međutim kriteriji za ograničenje moraju biti jasno postavljeni, a tijelo koje odlučuje neovisno. Bude li Agencija odlučivala isključivo na temelju diskrecione ocjene, vlasnici poljoprivrednog zemljišta, koji namjeravaju provesti parcelaciju poljoprivrednog zemljišta diobom, bit će diskriminirani u svojim pravima. Neovisnost Agencije zasigurno ne garantira niti način izbora i sastav Upravnog vijeća koje donosi odluke većinom glasova. Osim toga, prema Mišljenju Ministarstva pravosuđa u slučaju da podnositelj prijedloga nije priložio uvjerenje o suglasnosti Agencije sud će moći razvrgnuti suvlasnički zajednicu na poljoprivrednom zemljištu isključivo civilnom diobom sukladno čl. 49. ZV-a. S obzirom na to da se način provedbe civilnog razvrgnuća propisuje čl. 50. st. 4. ZV-a (prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te podjelom dobivenog iznosa suvlasnicima sukladno veličini njihovih suvlasničkih dijelova) ne razumijemo što se zapravo pozivanjem na čl. 49. ZV-a željelo postići. Osim toga, postavlja se pitanje neće li se i u slučaju civilnog razvrgnuća, koje se provodi prodajom poljoprivrednog zemljišta, morati poštivati odredbe ZPZ-a 08 o prodaji poljoprivrednog zemljišta preko jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba u ime i za račun Agencije te poštivati prava prvokupa iz čl. 36. i uvjetu iz čl. 37. ZPZ-a 08? ZPZ 08 ne sadrži odredbu o tomu hoće li se civilno razvrgnuće provoditi na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način ili će se, i u slučaju civilnog razvrgnuća morati uvažiti posebnosti prodaje poljoprivrednog zemljišta propisane Zakonom. ZPZ 08 samo sadrži odredbu kojom propisuje da se iznimno od pravila o redoslijedu prvenstvenog prava kupnje propisanih zakonom, redoslijed prvenstvenog prava kupnje ne odnosi na podnositelja ponude koji je suvlasnik poljoprivrednog zemljišta koje se prodaje (čl. 82. st. 4. ). Iako način na koji je ova odredba formulirana ne daje potpuno jasnu sliku što znači da se «redoslijed prvenstvenog prava kupnje neće odnositi na podnositelja ponude koji je suvlasnik». Znači li to da će suvlasnik poljoprivrednog zemljišta koje se prodaje imati prednost u odnosu na druge ponuditelje ili da se uopće neće primjenjivati pravila o pravu prvokupa prema čl. 36. i uvjetima propisanim čl. 37.? Naime, prema općem vlasničkopravnom režimu suvlasnici nemaju pravo prvokupa, osim ako im to pravo pripada na posebnom pravnom temelju (čl. 37. st. 5. ZV). Izgleda da će nam odgovore na postavljena pitanja morati dati praksa, osim ako iz nadležnih ministarstava ne uslijede daljnja mišljenja, objašnjenja ili upute čija je svrha do sada bila popuniti zakonske praznine nedovoljno preciznog ZPZ-a 08. 5. Zaključak 1. Vezivanje zahtjeva za razvrgnuće suvlasništva poljoprivrednog zemljišta geometrijskom diobom pribavljanjem suglasnosti Agencije za poljoprivredno zemljište za parcelaciju novina je u hrvatskom zakonodavstvu kojom se kao mjerom dismembracijskog zakonodavstva nastoji zaustaviti proces dijeljenja poljoprivrednih posjeda na sve veći broj katastarskih čestica i provesti plan okrupnjivanja poljoprivrednog zemljišta u razdoblju 2009.-2021. Ipak, ovu je mjeru nužno promatrati u širem zakonskom kontekstu, odnosno u skladu s ostalim odredbama ZPZ-a 08 kojima se vrši znatno ograničavanje prava vlasnika poljoprivrednog zemljišta, osobito onima u domeni raspolaganja privatnim poljoprivrednim zemljištem u kojima Agencija ima ključnu ulogu.97 Nagli zaokret koji je Hrvatska izvela nastojeći se obraniti od lošeg povijesnog nasljeđa i usitnjenih poljoprivrednih posjeda ZPZ 08 izlaže riziku ozbiljne ustavnopravne dvojbenosti. Istovremeno, opravdanje za ovakvo zakonsko uređenje ne može se pronaći ni u jednom od iznesenih komparativnih modela. 2. Loš nomotehnički pristup ZPZ-a 08 u uređenju parcelacije poljoprivrednog zemljišta nedugo nakon njegova stupanja na snagu izazvao je potrebu pružanja dodatnih pojašnjenja danih u vidu već spomenutog Mišljenja i Upute i odgovarajućih izmjena Pravilnika o parcelacijskim i drugim geodetskim elaboratima. Međutim, ovim aktima nisu otklonjene sve dvojbe vezane uz razvrgnuće suvlasništva poljoprivrednog zemljišta i parcelaciju jer Agencija još uvijek nije donijela Statut kojim se trebaju propisati pravila za njezino postupanje, osobito prava predlagatelja da protiv odluke Agencije podnesu odgovarajuće pravno sredstvo. 3. Način na koji je Agencija ustanovljena, način donošenja odluka i nepostojanje objektivnih kriterija temeljem kojih bi Agencija odlučivala ne osiguravaju predlagateljima parcelacije zakonitost rješenja i izlažu ih riziku neobjektivnog, diskrecijskog odlučivanja uprave. Žele li se izbjeći ovi nedostaci potrebno je posegnuti za komparativnim uzorima koji unatoč tomu što načelno omogućuju zabranu fizičke diobe i parcelacije poljoprivrednog zemljišta, vrlo detaljno propisuju i razgraničavaju slučajeve u kojima pribavljanje suglasnosti neće uopće biti potrebno od slučajeva u kojima će trebati pribaviti suglasnost nadležnog tijela, ali prema unaprijed točno utvrđenim i propisanim kriterijima. 4. Smatramo da je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi ZPZ-a 08 uistinu opravdan, jer su propisanim ograničenjima prava vlasnika privatnog poljoprivrednog zemljišta svedena na minimum. Istovremeno, dvojimo o ustavnosti odredbe čl. 78. st. 3. ZPZ 08 kojom se pravo (su)vlasnika na razvrgnuće geometrijskom diobom vezuje uz pribavljanje prethodne suglasnosti Agencije. U prilog obrazloženju ove dvojbe treba se pozvati na obrazloženje odluke Ustavnog suda U-I/1559/2001 od 21. veljače 2007. imajući u vidu sličnost u nerazmjernosti ograničenja prava vlasništva i općeg interesa koji se tim ograničenjima želi postići te povredu drugih ustavom zaštićenih vrednota. Osim toga, eventualna ograničenja su(vlasničkih) prava na diobu poljoprivrednog zemljišta nužno je detaljno urediti, moguće i na jedan od načina sadržanih u opisanim izabranim komparativnim modelima. KOMENTAR: Zbrka u registru nekretnina u katastarskom i zemljišno-knjižnom operatu izazvana je nepromišljenim zakonskim regulativama koje su više štetile nego koristile. Izdavanje suglasnosti AGENCIJE je tako još jedna nepotrebna radnja i nepromišljena odluka zakonodavca, jer fizičke podjele poljoprivrednog zemljišta će se provoditi bez provedbe kroz katastarskie i zemljišno-knjižne operate. Nesuglasje izmjeđu knjižnog stanja i stvarnog stanja će se povećati tako da će se izgubiti smisao postojanja DRŽAVNE GEODETSKE UPRAVE RH i nadležnih područnih ureda za katastar i zemljišnih knjiga jer navedene institucije će voditi registre koji nemaju „VEZE“ sa stvarnošću, stoga nema osnove za njihovo postojanje. Katastar kojem je jedna od glavnih zadaća „FISKALNA POLITIKA- NAPLATA POREZA“ imat će situaciju da vodi samo suvlasnike na poljoprivrednim katastarskim česticama ili osobe koje se vode u registru nekretnina starosti od 100-150 godina jer vlasnici nisu zainteresirani da provedu razdiobu suvlasništva. Isto tako zemljišna knjiga će voditi registar vlasnika-mrtvaca jer stvarni vlasnici neće biti zainteresirani za provedbu vlasništva jer im se prava vlasništva ograničavaju nad nekretninama sa obaveznim suglasnostima AGENCIJE. Iz navedenog očito je da je prekobrojna administracija „UBISTVO“ za registar vlasnika nad nekretninama , jer vlasništvo nad nekretninama je ograničeno s obzirom da vlasnici ne mogu rasoplagati svojim vlasništvom onako kako hoće , žele i mogu. Ako je u interesu REPUBLIKE HRVATSKE da se a) ne plaća porez (starosna dob poreznog obveznika) b) da se ne provodi pravni promet sa nekretninama c) ako je cilj REPUBLIKE HRVATSKE naplata manjeg poreza od prihoda na nekretninama d) ako je cilj-interes REPUBLIKE HRVATSKE naplatea manjeg poreza od pravnog prometa sa nekretninam e) tada je svrha postignuta , ali ako REPUBLIKA HRVATSKA ima interes da se poljoprivreda razvija onda u tom slučaju pravo vlasništva se ne smije ograničiti ni kontrolirati jer pravni promet nekretninama je slobodni tok razmjene roba. U takvoj situaciji slobodne razmjene robe nikakva AGENCIJA ne smije biti zapreka pri diobi , parcelaciji ili nekoj drugoj pravnoj radnji sa nekretninom. Jer bilo kakvim ograničavanjem prava vlasništva i raspolaganjem sa vlasništvom utječe se na slobodu GRAĐANA REPUBLIKE HRVATSKE , ograničavaju se stečene slobode građana. Nacionalni interesi REPUBLIKE HRVATSKE mogu se ispoljavati u nekretninama u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE i ispravnim gospodarenjem nekretninama u njenom vlasništvu , dok u privatnom vlasništvu nikakva AGENCIJA ne smije utjecati na ponudu i potražnju nekretnina što ovisi o parcelacijama – diobama nekretnina u pravnom prometu i pravnim radnjama jer se tako utječe na samo vlasništvo i ograničenje u vlasničkim pravima. Da REPUBLIKA HRVATSKA ima uređene odnose nad vlasništvom nekretnina , u svojstvu vlasništva i raspolaganja i upravljanja nad svojim vlasništvom tada bi to bila neka druga priča , ali sve dok država REPUBLIKA HRVATSKA ne gospodari sa nekretninama u svom vlasništvu , sve dok su nekretnine u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE neobrađene i zarasle u korov , REPUBLIKA HRVATSKA nema osnove za intervenciju u privatno vlasništvo. U ovom trenutku 15. kolovoz 2011. godine REPUBLIKA HRVATSKA 20% nekretnine u svom vlasništvu ima neraspoređeno - nitko o navedenom vlasništvu ne vodi računa a niti REPUBLIKA HRVATSKA sa svojim AGENCIJAMA , državnom administracijom, državnim tijelima nemaju pojma što se dešava sa njenim nekretninama. Sve spomenute nekretnine registrirane su u zemljišnoj knjizi i katastru DRŽAVNOJ GEODETSKOJ UPRAVI RH, stoga nije potrebna nikakva nova AGENCIJA ili novo UPRAVLJAČKO TIJELO NAD NEKRETNINAMA , da bih se razumno ispravno i ekonomično upravljalo i raspolagalo vlasništvom nad nekretninama. Povečanje broja državne administracije na upravljačkom polju nekretninama nije potrebno već treba iskoristiti dosadašnje resurse i svatko za svoj posao odgovarati i izvršavati ga do kraja. PREKOBROJNE AGENCIJE odnosno REGISTRI: a) REGISTAR VINOGRADA b) REGISTAR VOČNJAKA c) REGISTAR ŠUMSKOG GOSPODARSTVA d) REGISTAR POLJOPRIVREDNIKA e) REGISTAR LOVIŠTA ili LOVNOG GOSPODARSTVA f) AGENCIJA za izdavanje suglasnosti u svrhu parcelacije poljoprivrednog zemljišta Gospodo, sve navedene registre imate u „POSJEDOVNOM LISTU“ DRŽAVNE GEODETSKE UPRAVE RH , a vodi se pod „ kulturom“ katastarske čestice , stoga svi zaposleni u navedenim AGENCIJAMA nisu potrebni i prekobrojni su. Koliko je tu zaposleno državnih službenika i namještenika bespotrebno jer sve podatke imate pritiskom na tatstaturu računala katastarskog operata DRŽAVNE GEODETSKE UPRAVE RH? Danas postoje brojni poljoprivredni registri ali nikakvi rezultati nisu u pozitivnom smislu postignuti. Ako država „NE ZNA RASPOLAGATI SVOJOM IMOVINOM - SVOJIM VLASNIŠTVOM“ kako će znati upravljati sa tuđim vlasništvom?
Nastavak na XIII dijelu |