Home GEODETSKI DATUM 4D VIII. dio
GEODETSKI DATUM 4D VIII. dio PDF Print E-mail
Written by Administrator   
Saturday, 12 January 2013 17:48

Pobornik sam   razmjene   ZNANJA jer jedan ?ovjek ne može znati   „SVE“ , ali   „SVI“ sinergijski možemo pridonijeti boljitku   kako danas tako i u budu?nosti.

Granice ?ovjekovog shva?anja prostora nisu kona?ne!

To nas navodi na misao da ni postoje?e ?etiri dimenzije nisu kona?ne!

„4D“ KOORDINATNI PROSTOR : E (Y) ; N (N) ; Z(H) ; t

PROSTOR I NJEGOVE DIMENZIJE 

Od kada je ?ovjek nastao, razvijala se njegova potreba da shvati prostor u kome se nalazi. Sa time je po?ela da se razvija njegova svijest, a tada je po?eo i razvoj njegovog shva?anja prostora u kome postoji. Svijest se razvijala i napredovala od prvobitnog oblika shva?anja samo onog prostora u kome je ?ovek mogao da se kre?e, lovi i živi, tako da je tokom vremena rastao i razvijao se prostor u kome se nalazi. Prije svega taj razvoj se dešavao u svijesti samog ?oveka.

Samim time, prostor je postao odraz svijesti ?oveka o njegovom postojanju.

Po tome svako može da shvati da je prostor, kako god da ga opisujemo, uvijek bio samo ljudska tvorevina. Ne onaj stvarni prostor, koji je odavno bio takav kakav jeste, još mnogo vremena prije nego je ?ovjek po?eo da ga shva?a nego na?in opisivanja. Nakon onog sku?enog prostora u prvobitnom shva?anju ?ovjeka, vremenom je isti po?eo da dobija oblike koji ga opisuju. Ti oblici su postale njegove dimenzije. Dimenzije su se razvijale (uve?avale) kako se uve?avalo saznanje o samom prostoru. Saznanje se sve više širilo, da bi danas moglo ili bar pokušava da opiše prostor daleko u svemiru. Daleko od njegovog po?etka ili nastanka. Daleko do njegovog kraja, koji niko još uvek nije mogao da nasluti.

Može se re?i da je prvi oblik opisivanja prostora sa nekim dimenzijama, bio ravan prostor. Prije toga nekih dimenzija nije moglo ni da bude. To?ka i pravac predhodili su opisu koji je po?eo da dobija dimenzije. Ravan prostor oduvijek je imao samo dve dimenzije. To su dužina i širina, a u koordinatnom sustavu to su   koordinate :E(Y) ; N(X). Takav opis mogao je nastati i ranije, ali je po?eo da se spominje u doba stare gr?ke, o ?emu govori i njegov naziv "Euklidski prostor".

Sljedilo je dosta vremena dok se prostor nije proširio sa dve na tri dimenzije. Prostor je dobjio i visinu , a u koordinatnom sustavu to su   koordinate :E(Y) ; N(X) ; Z(H). Tako da je nastao prostor u kome postoji kretanje lijevo-desno, naprijed-nazad, gore-dolje. Shvatanje prostora sa tri dimenzije možda se kasnije razvija u oblik koji ga tako opisuje, ali svet je i pre toga bio trodimenzionalan. Niko nije video drvo, ku?u ili bilo koji predmet samo u dve dimenzije, ve? je samo na taj na?in ?ovek to mogao da prikaže. Ipak i ako se govori o tri dimenzije bez kojih se više ništa ne može realno opisivati, još uvek postoji takav opis prostora u kojem se nije odustalo od dve dimenzije sa kojima se prikazuje kretanja tjela! To je ono što je korigirano-reducirano iz „3D“ u „2D“ PROSTOR.

Ipak do sada opis sa tri dimenzije nije dat cjelovito niti za stalno, tako da se dosta toga u onome što postoji uvijek može korigirati-reducirati i dopuniti. Zapravo je nastala potreba da se uz izgradnju svijesti o prostoru koji se proširio mnogo dalje u svemiru, nadogradi i proširi sam opis takvog prostora. Na po?etku dvadesetog vijeka saznanje o prostoru je prešlo okvire našeg planetarnog sustava, ?ime su se tri dotad korištene dimenzije pokazale kao nedovoljne. Ajnštajnov opis prostora uvodi nas u svijjet novih dimenzija, kojima možemo ili moramo, da opisujemo prostor koji se je mogao shvatiti. Prostor dobiva još jednu dimenziju koja je i prije toga postojala kao mjera i fizi?ka veli?ina. To je vrijeme. Vrijeme se sjedinjuje sa prostorom u onome što se naziva prostornovremenski kontinium. Prostor postaje ?etvorodimenzionala, a u koordinatnom sustavu to su   koordinate :E(Y) ; N(X) ; Z(H); t .

Za matemati?ko prikazivanje tog i takvog prostora koriste se koordinate, a to su x, y, z i t. Prve tri koordinate treba da stoje pod pravim kutom jedna koordinata u odnosu na ostale dvije koordinate.

  Nažalost to se ?esto ne prikazuje kako treba, pa zbog toga dolazi do pogrešnog opisivanja samog prostora!. Položaj to?ke može biti na razli?itim mjestima u prostoru-bilo gdje – op?i položaj. A kada se razmišlja o prostoru onda to nikako ne može biti samo to?ka. Kada sagledavamo bilo koji položaj u „3D“ prostoru, onda to može biti jedino neko tijelo koje se posmatra kao to?ka. Otuda postoji i velika pogreška u matemati?kom prikazivanju dimenzija i položaja nekog tijela kao to?ke, a na osnovu tih dimenzija. Pogreška je u tome što se to?ka uvijek promatra kao nepomi?na, dok svako tijelo uvijek postoji u kretanju! To naro?ito dolazi do izražaja upravo onda kada se u prostor dodaje i vrijeme kao dimenzija prostora. Zapravo, onda kada znamo da postoji vrijeme koje ima svoj tok, nemogu?e je taj protok vremena odvojiti od kretanja svake to?ke koja uvjek može da prikazuje neko tijelo!

Dakle kada je „vrijeme“ postalo dimenzija prostora ono sa sobom treba da nosi, a može se re?i i da jeste unijelo sasvim drugi pogled na prostor i materijalnu stvarnost. Ipak geometrijski prikaz novog prostora nije se mnogo izmjenio u odnosu na onaj sa tri dimenzije. Tijelo se još uvek promatra kao to?ka ?iji položaj se odre?uje nešto malo izmenjenom matematikom. Sa unošenjem vremena kao dimenzije, trebalo je da se prostor sagleda mnogo šire, u odnosu na ono sagledavanje koje trenutno postoji kroz matemati?ki prikaz! To treba da slijedi upravo iz istog razloga zbog kojeg je vrijeme postalo dimenzija prostora, baš onda kada je sagledano mnogo šire u kosmi?kom prostoru.

Sa tri dimenzije prostor se prikazuje kordinatama : E(Y) ; N(X) ; Z(H), dok sa ?etiri dimenzije samo vrijeme (t) se ne prikazuje u tom koordinatnom sistemu sa nekim kutom (dimenzijom) koji je stalan, niti je stvaran. Stvaran u onom smislu da nalikuje na prve tri dimenzije. No vrijeme je ipak postalo dio tog sistema, u kome se prikazuje kao još jedna dimenzija.

Odre?ivanje položaja nekog tijela, „to?ke A“, odre?uje se pomo?u obrasca u kojem se ra?unaju tri, odnosno ?etiri dimenzije. Za odre?ivanje položaja neke to?ke (tijela) u „4D“ prostoru, potrebno je mnogo više i složenije izra?unavanje od dosadašnjeg i nama prihvatljivog izra?una po osnovi   koordinata E(Y) ; N(X) ; Z(H) .

Tokom vremena vidimo da, kako se ?ovjekovo shva?anje prostora mijenjalo, u tolikoj meri su se proširivale granice njegovih shva?anja. Da li je broj dimenzija koje sada postoje kona?an? Sigurno je da granice ?ovjekovog shva?anja prostora nisu kona?ne! To nas navodi na misao da ni postoje?e ?etiri dimenzije nisu kona?ne!

„5D“ KOORDINATNI PROSTOR !

Koliko vremena treba da pro?e da bi se dobio opis prostora koji nije samo sa ?etiri dimenzije? Izgleda da to vrijeme nije daleko.

E(Y) ; N(X) ; Z(H) ; t ; v


  Ako ranije shvatimo dešavanja u prostoru i sa novim shva?anjem to opišemo, ve?e su naše mogu?nosti za dalji i bolji razvoj znanja, a sa time i nauke. Istovremeno ve?e su i mogu?nosti da se kre?emo u bolje shva?enom i opisanom prostoru. Ne samo onog shva?anja, koje se odnosi na svijest o postojanju, nego i tehni?kih mogu?nosti da osvajamo prostor koji opisujemo. Da sa time krenemo u prostor koji nije samo u okviru našeg planetarnog sistema.
  Name?e se zaklju?ak da prostor nije kona?an po broju dimenzija. One se mogu uve?avati sa mogu?nostima da ?ovek uve?a svoje shva?anje prostora. Naravno da treba misliti na mogu?nost da ?ovek proširuje prostor, onoliko koliko može da ga shvati. Tada ni sam prostor ne može biti kona?an, ?ak ni u okviru ?ovjekovog mišljenja da prostor ima svoj kraj. Kako taj kraj nije u domeni koji ?ovek može da shvati i opiše, još je daleko vrijeme, kada ?emo re?i "prostor je kona?an". Isto tako može se re?i da ni broj dimenzija koje opisuju prostor nije kona?an!

Prostor je uvijek podložan promjeni, zbog toga što stalno postoji kretanje!
Zato prostor uvijek i prati tok vremena!

DIMENZIJA VIŠE 

?ak i onda kada se ?ini da ne postoji kretanje, mi ili bilo koje drugo tijelo, uvijek se nalazimo u kretanju. Dok ?itamo ove redove mi sjedimo i ne kre?emo se. Da bi cijeli tekst pro?itali potrebno nam je nekoliko minuta. Sve to vrijeme mi se nalazimo na jednom mjestu u prostoru i možemo definirati taj položaj sa tri dimenzije, tako što se nalazimo na nekoliko metara od jednog zida, par metara od drugog i sjedimo na stolici na nekoj visini preko pola metra. Uz to ako pogledamo na sat vidjet ?emo koje je doba dana, i time ?e i vrijeme odrediti naš položaj u prostoru. (Ovo je opis prostora u užem smislu, koji je mnogo manji od opisa u širem smislu, onog u kozmi?kim razmjerima.) Zna?i za tih nekoliko minuta mi nismo uop?e promenili svoj položaj u prostoru, tek nam vrijeme donekle svjedo?i da se nešto mijenja.


Ovo je i nagovještaj toga što je bitno za dalji opis prostora, jer nije samo vrijeme ono što se mijenja.

Prostor je jednako podložan promjeni i prati uvijek tok vremena!

Prostor nije ostao isti i ne može tako da se misli! Šta se dešavalo za tih nekoliko minuta dok smo ?itali? Da li smo uvijek na istom mjestu u prostoru, ako se vrijeme mijenja? Gdje smo bili ne prije pet minuta, ve? prije pet sekundi? Gdje ?e mo biti za slijede?ih pet sekundi ili isto toliko minuta? Da li smo svijesni da se nije samo vrijeme mijenjalo, nego se mijenja i naš položaj u prostoru! Sve dok se nije sagledalo mnogo šire od uobi?ajenih svakodnevnih doga?anja vrijeme se smatralo da je za svakoga i na svakom mijestu bilo isto. Ipak zna se da vrijeme ne može biti isto, ako se sagleda van sku?enih i uobi?ajenih svakodnevnih doga?anja! Isto tako ni položaj tijela u prostoru ne može uvjek biti isti. Ne samo naš položaj, nego bilo kog drugog fizi?kog tijela koje postoji pored nas, kao što su drvo, ku?a, auto ili Mjesec.


Kako definirati položaj nekog tjela, ako ga posmatramo mnogo šire od mjesta gde se trenutno nalazi na površini Zemlje? Ako ga sagledamo u kosmi?kim razmjerima ? Koji je položaj nekoga tko ?ita i ne nalazi se u kretanju, ako sagledamo šire prostor u kojem se vrijeme stalno mijenja? U tom slu?aju on je samo fizi?ko tjelo koje je predmet posmatranja. To tijelo nije promjenilo položaj. Nije se promenio u odnosu na objekat, ni u odnosu na grad u kojem se nalazi. Nije se promjenio u odnosu na Zemlju.

Ali se njegov položaj promenio u odnosu na Mesec, u odnosu na Sunce, u odnosu na bilo koju planetu u našem planetnom sistemu, kao i u odnosu na sve ostale zvijezde, koje ne bi vidio, ako je dan ili ih može videti ako je no?.

Analogno   navedenom ako promatramo položaj tijela u fizi?kom stati?kom prostoru, tijelo ne mjenja svoj položaj i   me?usobni odnos ali ako promatramo tjelo u odnosu na TRIGONOMETRIJSKI   SATELITSKI SUSTAV   koji je dinami?an zbog orbite satelita po merdijanu, detalj u fizi?kom prostoru u svakom trenutku vremena mijenja svoj položaj u odnosu na „SATELIT“ ili „GRUPU SATELITA“ .


Za svako od ovih tijela koja se nalaze u kosmi?kom prostoru bitno je da se nalaze u kretanju, a to je ono što svatko zna! Kako svako kretanje prati promena položaja tijela u prostoru, onda je za opis svakog kretanja potrebna mjera. Za svaku sekundu vremena ta promena je zna?ajna ako se uzme u obzir upravo mjera koja to opisuje.

Ta mjera je BRZINA.

Brzina je mjera na koju se nije mislilo, u toku pra?enja doga?aja (dok se nešto ?ita), baš kao što je vrijeme nekada smatrano da je za svakoga isto, bez obzira na rastojanje. Sli?no se doga?a kada sagledavamo neki doga?aj u kosmi?kom prostoru, a da pri tome uzimamo u obzir samo vrijeme koje je potrebno da svjetlost do?e do nas.

Ono na šta niko ne obra?a pažnju, ili ne ?ini napor da to predstavi, jeste da za vrijeme dok svjetlost donese informacije o doga?aju na nekoj zvijezdi, mnogo toga se promjenilo u njenom položaju uslijed kretanja koja postoje!

Svako tijelo ima brzinu kretanja.

Ta brzina je razli?ita za bilo koju od planeta, u bilo kojem zvjezdanom sistemu da se nalazi! Istina mi ne znamo mnogo planeta izvan našeg planetnog sistema, pa je dovoljno da se u okviru njega i zadržimo. Prva mjera koja može da se nasluti i brzina o kojoj se misli, jeste brzina koju Zemlja ima u svome kretanju oko Sunca. Brzina Zemlje u rotaciji oko Sunca je oko 30 km/s, što varira u zavisnosti od toga da li je u perihelu ili je u afelu. Istu brzinu ima?e svako tijelo koje sa nalazi na njenoj površini, ?ak i onda kad se nalazi u mirovanju. A može biti sa uve?anjem za onu brzinu koju samo tijelo ima u kretanju, kao što je auto, vlak ili avion. Zato ?e onaj tko ?ita tekst ili stup na ulici mjenjati svoj položaj u prostoru iako je tijelo stati?no . Naravno sagledano u širim kosmi?kim razmjerima. Za svaku sekundu vremena njihov položaj u prostoru promjenit ?e se za oko 30 km/s. Tako da svako tko ?ita neki tekst i misli da se nije mrdao sa mjesta prije pet sekundi vremena, on ?e biti za oko 150 km dalje od tog mjesta. Dok onaj tko zna da se njegov položaj mjenja u prostoru, poznavaju?i   osnovne prametr : brzinu i vrjeme , onda bi mogao da predvidi gde ?e se nalaziti za promjenu od pet sekundi vremena unaprjed.


 Iz ovoga se vidi da nije mogu?e biti u drugom vremenu, a ostati na istom mjestu u prostoru. Kada bi neko htio biti u drugom vremenu, koje je za malo razli?ito od trenutnog, onda mora znati da treba da se na?e i u drugom prostoru.

Nikako se ne može biti na istom mjestu u prostoru, ako se vrijeme promjenilo makar i za jednu sekundu.

Na to se nije obra?ala pažnja, za nijedno tijelo koje se nalazi u prostoru! Pogotovu ako ono samo nije u kretanju. Zato je bitno ono što se logikom može lako shva?ati, a to je da u ovom slu?aju i brzina ima istu osobinu kao i vrijeme u koordinatnom 5D - PROSTORU. Brzina služi da se ta?no odredi položaj tijela u prostoru, a sa time i vidi odre?eni doga?aj. Šta više jasno je da

vrijeme i brzina uvijek se nadovezuju.

Prosto je ?udo što se dosta dugo, vrijeme i brzina nisu sagledale kao nerazdvojne dimenzije prostora, i to ne kao 3+1, nego kao 3+2!

OSNOVNA   PROBLEMATIKA   GEODETSKE i KARTOGRAFSKE STRUKE je ne uzimanje   pri izra?uni prostornog položaja tijela u obzir da se   tijelo isklju?ivo jednozna?no može definirati jedino uz pet elemenata prostora „5D“ PROSTOR :

E(Y) ; N(X) ; Z(H) ; t ; v

Ili   u „4D“ KOORDINATNOM PROSTORU gdje se t-vrjeme i v-brzina ispravno reduciraju   predo?enim prevaljenim putem „KOREKTIVOM VREMENA“

E(Y) ; N(X) ; Z(H) ; K(y,x,z)

U „STATI?KIM KOORDINATNIM SUSTAVIMA“ 2D i 3D PROSTORU   vrijeme i brzina nisu imali nikakvu ulogu jer su koordinatni sustavi definirali položaj lika u odnosu to?ke na to?ku ali primjenom „DINAMI?KOG KOORDINATNOG SUSTAVA SATELITSKI GPS i GLONASS SUSTAV“ za   ispravno   definiranje položaja tijela u prostoru neophodan je „PROŠIRENI PROSTORNI KOORDINATNI   SUSTAV“ na pet elemenata koji   jednozna?no definiraju položaj tjela u prostoru a to su koordinate : E(Y) ; N(X) ; Z(H) ; t-vrjeme ; v-brzina.

 

Aristotel je vrijeme opisao:

“Ne samo što kretanje mjerimo pomo?u vremena,

ve? i vrijeme odre?ujemo prema kretanju,

zbog toga što je jedno uvjetovano drugim“.

VRIJEME 

   Arhitas iz Tarenta, (428 – 347. g.p.n.e.), u svojoj re?enici; “Vrijeme je veliki broj malih pomjeranja, odnosno odre?eni interval u strukturi svemira”, vjerovatno je prvi matemati?ko vrijeme definirao kretanjom cijelog svemirskog sistema.

Za Platona; Vrijeme je matemati?ka veli?ina, a njena veli?ina je izvedena iz kretanja planeta.
Aristotel je vrijeme opisao još preciznije:“Ne samo što kretanje mjerimo pomo?u vremena, ve? i vrijeme odre?ujemo prema kretanju, zbog toga što jedno uvjetuje drugo“.
Ova ideja se jasno oblikovala u doba fizike kroz definiciju;

Kretanje tijela u jedinici vremena jeste brzina.

Iz ove definicije se vidi da vrijeme ne može postojati ako se ne koristi brzina. Isto važi i za brzinu koja ne može postojati ako nema odre?enog intervala vremena koji ?e provesti mjerenje.
Ako se vrijeme koje se sagledalo u kosmi?kim razmjerama moglo ubrojati u još jednu od dimenzija prostora, kako se onda desilo da vrijeme može samostalno da opisuje prostor, ako je u svemu zavisno od mnogih kretanja koja postoje u kosmi?kom prostoru?

E(Y) ; N(X) ; Z(H) ; t-vrjeme ; v-brzina

Postoji više primjera u kojima je vrijeme navedeno kao dimenzija prostora. Bolji primjer da je vrijeme bitna dimenzija prostora bilo je, po Ajnštajnovoj zamisli, promatranje odre?enog doga?aja sa tri razli?ita mjesta u kosmi?kom prostoru. Doga?aj koji bi se desio na Betelgezi ne bi bio istovremeno vi?en na Zemlji i Aldebaranu. Prosti razlog je to što bi svjetlost koja je nosilac informacije o doga?aju, u razli?ito vrijeme prenijela njegovo vi?enje. Zato što se Zemlja i Aldebaran nalaze na razli?itim udaljenostima od Betelgeza, pa ?e to rastojanje svijetlost pre?i za razli?ite periode vremena. Na Zemlji ?e taj doga?aj biti vi?en poslije 300 godina, a na Aldebaranu poslije 250 godina.

Slijedi da; za jedan doga?aj postoje tri razli?ita vremena u kojima doga?aj može biti vi?en.

Prije ovakvog prikaza postojala su samo mjerenja kojima su se mjerile razdaljine. Vrijeme nikada nije ulazilo u mjerenja, jer se smatralo da je ono isto-jednako za dvije ili više razli?itih pozicija (Navedeno mišljenje   ili pretpostavku u cijelosti demantiraju mjerenja provedena pomo?u SATELITSKIH GPS ili GLONAS SUSTAVA , promjenom položaja u prostoru i dinami?kog pomaka TRIGONOMETRIJSKIH   SATELITA U ORBITI ZEMLJE na definiranju kona?ne prostorne kordinate tjela u 3D-PROSTOTRU (to?ke) izniman utjecaj ima „brzina“- SATELITA i „interval vrijemena“-IZME?U DVA MJERENJA. U razli?itom vremenu zbog gibanja DINAMI?KOG SATELITSKOG SUSTAVA položaj to?aka definira se sa razli?itom kombinatorikom   SATELITA iz domene SATELITSKOG SUSTAVA IZMJERE što pri kona?nom izra?unu koordinata : E(Y) ; N(X) ; Z(H)   definiranju položaja tjela u 3D-PROSTORU izaziva prostorni pomak u položaju. Znanstvenici svijeta pri izra?unu prostornog položaja tijela (to?ke) u fizi?kom 3D prostoru ne uzimaju u obzir stvaranje pomaka tijela (to?ke) u prostoru zbog vremena i brzine ) . Me?utim nakon sagledavanja vremena u kozmi?kim razmjerima, pokazalo se da je vrijeme razli?ito za razli?ite položaje. Zato je vrijeme uzelo udijela u opisu doga?aja ili položaja tijela u prostoru. Prostor je postao ?etvorodimenzionalan. O tom i takvom prostoru se mnogo govori i o tome se dosta piše, ali u svemu tome, ipak se nešto zapostavlja.


Ima detalja na koje se niko nije bitnije osvrtao? Da bi znali položaj svakog tijela u prostoru, a sa time i doga?aj koji bi se na njemu desio, nemogu?e je to odrediti samo uz vrijeme. Zapravo svako nebesko tijelo kao što su zvijezda, planeta ili satelit uvek se nalaze u kretanju. Svatko tko mjeri razdaljinu do njih, svjestan je da svako od tih tijela mora da se nalazi u kretanju. Vrijeme za koje bi svijetlost neke zvijezde stigla do nas na Zemlji, da nam prenese poruku o nekom doga?aju koji se dogodio na njoj, nikako ne bi zna?ilo da mi znamo ta?an položaj te zvijezde, onda kada svetlost stigne do nas! Zapravo mi ne?emo znati ta?an položaj te zvijezde ako ne sagledamo njeno kretanje, za koje znamo da stalno postoji. Ono što se do sada sagledavalo, bilo je samo udaljenost do odre?ene zvijezde! Ono bi se dobilo na osnovu izra?unavanja vremena koje je svetlosti potrebno da stigne do Zemlje. Ali kada znamo da se svaki zvijezdani sistem nalazi u kretanju, sa time moramo uzeti u obzir i promjenu položaja koju je zvijezda na?inila za ono vrijeme dok je svijjetlost trebala da stigne do nas na Zemlji.
Iz toga slijedi da vrijeme koje je potrebno da vidimo neki doga?aj, ne može biti odvojeno od kretanja koje se do tada doga?alo! Zna?i da; U trenutku kada vidimo doga?aj na nekoj od zvijezda, istovremeno moramo znati da je položaj te zvijezde promijenjen za odre?en razmak u prostoru! Kolika ?e biti vrijednost te promjene zavisi od kretanja koja postoji u posmatranom zvijezdanom sistemu! Istovremeno naša mogu?nost da shvatimo nastale promjene zavisit ?e od preciznosti sa kojom možemo izra?unati odre?eno kretanje, kao i od razdaljine koju svijetlost treba da pre?e.

Kako se pove?avala razdaljina koje je ?ovjek mogao da doku?i u svojim promatranjima, tako se razvijao opis prostora u kojem se on nalazi i druga?ije ga shva?a. Promatrano u svakodnevnim doga?ajima na Zemlji, vrijeme je bilo samo mjera i ništa više od toga. U svemirskim razmjerima gdje su udaljenosti mnogo ve?e, vrijeme je postalo još jedna od dimenzija za prostor. No to sigurno nije kona?an broj dimenzija, preko koje se njihov broj više ne bi mogao uve?ati!

?ovjek sa svojim shva?anjem prostora i doga?aja koji se u njemu dešavaju, ne bi smio da se ograni?ava odre?enim shva?anjima koja mogu biti prevazi?ena. Ako se ?ini konzerviranje na starim shva?anjima onda ne može biti napretka u nauci, jer tada nastaje dogma koja ?e se nametnuti tako da nauku vra?a unazad, kao u ono vrijeme kada je postojala religiozna dogma. Broj dimenzija mora biti više od onog broja na koji su se mnogi do sada navikli. Nove dimenzije ?e se pojavljivati onda kada se stvore uvjeti za to u boljim i to?nijim sustavima i opisivanju, ili potrebi koja slijedi iz toga da se ta shva?anja primjene u praksi.
Može se re?i da je to doba po?elo onda kada se vrijeme shvatilo na druga?iji na?in, a sa Ajnštajnovom teorijom. Od tada vrijeme nije bilo samo mjera, ve? postaje više od fizi?ke veli?ine. Vrijeme je ve? tada sagledano druga?ije, ono se mnogo promjenilo od tada, ali se nije ugradilo potpuno i cjelovito kako bi to trebalo da se u?ini.

Upravo od tada vrijeme je kao dimeznija postojalo sa velikim nedostatkom! To se ogledalo u tome da je vrijeme postalo samostalno i kao takvo vezano za prostor. Ali sagledavano kao takvo, vrijeme nije davalo preciznu i stvarnu sliku o doga?aju koji smo vidjeli, odnosno o realnom položaju tijela u prostoru jer nedostaje „BRZINA“- nerazdvojni saputnik vremena!

Ve? tada su se shva?anja promjenila i sazrela za dopunu, ali se dopuna nije dogodila!Zato se trebamo potruditi da opišemo naš položaj koji imamo u prostoru, sagledano mnogo šire. Sagledano u svemirskom prostoru gdje se Zemlja i mi sa njom nalazimo. To što je u?injeno za vrijeme ne može se odnositi samo za njega, jer u sistemu gde uvijek postoje kretanja, nije mogu?e da vrijeme postoji samostalno, bez opisa svih postoje?ih kretanja.

 

 

Kretanje tijela u jedinici vremena jeste brzina.
Sa pove?anjem brzine skra?uje se vrijeme.

BRZINA

Svemirski prostor je nemogu?e zamisliti bez kretanja. Sva kretanja koja postoje mjere se i definiraju brzinom. Tako da nijedno tijelo ma gdje se nalazilo u prostoru nikada nije u stanju mirovanja. Fizi?ka tijjela se uvek nalaze u kretanju, bez obzira da li je to kretanje direkno ili je uzrokovano djelovanjem i kretanjem drugog tijjela. Zato svako tijelo ima neku brzinu kretanja bez obzira gde se nalazi.

Brzina se mjeri pre?enom razdaljinom u jedinici vremena što je i definirano u fizici kao:

Kretanje tijela u jedinici vremena jeste brzina.

Izgleda prili?no neobi?no kako je vrijeme uspjelo da se odvoji od brzine i postane jednom od dimenzija prostora, dok je brzina ostala da bude samo mjera. Razlog tome može da bude naše subjektivno promatranje prostora i doga?aja u njemu ili nemogu?nost shva?anja prikaza   u koordinatnom prostoru   na opipljiv na?un : „Kako prikazati u koordinatnom sustavu koordinate : vrijeme i brzinu. Vrijeme se može definirati „brojevnim pravcem“ ali sad postaje problem prikaza promjena položaja tjela zbog brzine . Kako prikazati pre?eni put u koordinatnom sustavu? Pitanja na koja nije dat odgovor a za prikaz položaja tijela u prostoru je nužno!“ iz pozicije u kojoj se smatra da mirujemo. Odnosno da su kretanja kojih smo malo svjesni, tako mala prema kretanjima u svemirskom prostoru da su i zanemarena. Zato su sva ostala kretanja izvedena u odnosu na tu poziciju. No iz predhodnog vidimo da to nije tako. Bez obzira koliko naša brzina bila mala, moramo znati da to nije jedina brzina.

Položaj za koji mi smatramo da je nepromjenjiv ako se ne kre?emo, može biti i posljedica toga da se nalazimo na površini Zemlje, gde se sam prostor na površini ne mijenja. Taj prostor i jeste jedan nepokretni stati?ki sustav. No sama pomisao da se Zemlja nalazi u kretanju oblikuje naše shva?anje tog sistema u pokretni-dinami?ki sistem. Takav pokretni-dinami?ki prostor daje nam sliku prostora koji je projmenjiv!


Postoje tijela koja su nosioci kretanja, a njihovu brzinu prenose drugom tijelu koje je manje brzine ili veli?ine. Zemlja uvjetuje da se brzina svakog tijela na njenoj površini uve?a za brzinu kretanja koju ona ima oko Sunca. Zvijezde uvjetuju da planete imaju dodatnu brzinu, osim svojih, jer su one nosioci kretanja u svom sistemu.

Iz navedenog nastaju termini

nosioci kretanja i sistemi.

Zemlja je nosic kretanja u svom sistemu. Sunce (zvijezda) je nosioc kretanja u svom mnogo ve?em sistemu. Dok galaksije imaju mnogo zvijezda u kojima postoje mnoge brzine i kretanja, u kojima je galaksija nosilac kretanja.

Pojam sistema se preslikava na dimenzije prostora koji treba da se sagledava za svako

posmatranje ili analiziranje,

bez obzira na veli?inu tijela ili mjesto gde se ono nalazi.

Makro i mikro svjet imaju iste principe pri definiranja prostora.

Sa pove?anjem brzine skra?uje se vrijeme. Ono vrijeme za koje možemo vidjeti neki doga?aj. U ono doba kada je vrijeme postalo dimenzija, smatralo se je da je brzina svijetlosti granica preko koje se ne bi se moglo pre?i. Od nje je zavisilo kada ?emo videti odre?eni doga?aj u blizini ili na površini zvijezda. Ali kako je nauka napredovala, otkrivene su i ?estice kao dijelovi materije, koji nadilaze brzinu svjetlosti. Po tome bi trebalo da se preispitaju sve one teorije i formule koje su se držale po?etne (osnovne) ideje da se brzina svjetlosti ne može biti prevazi?ena.

Ipak bez obzira kolika je stvarna brzina ?ija vrijednost bi se mogla definirati ili ograni?iti, svakome je jasno da ?e od brzine uvijek zavisiti i vrijeme!

Ove dvije mjere : vrijeme i brzina,

vrijednosti ili dimenzije

se nikako ne mogu razdvajati.

Uvijek ?e važiti ono što je navedeno da sa pove?anjem brzine skra?uje se vrijeme. Isto tako važi i obratno, da ?e se vrijeme pove?avati ako se brzina smanjuje. Na toj osnovi i nastaje ideja o paradoksu blizanaca, gde se razmišlja o brzini koja se uve?ava i približava svjetlosnoj, dok u istom slu?aju vrijeme se skra?uje, za jednog od dva navedena blizanca.

Ako je opis koji služi za paradoks blizanaca osnova koja se ?esto navodi, isti taj primjer služi i za to da se dokaže kako je skra?ivanje vremena zavisno od brzine. U ovom slu?aju od one brzine koja se približava brzini svetlosti. Uz to ovaj misaoni opis za paradoks sa vremenom nije ograni?en samo na vrijeme i brzinu koji su u uzajamnoj vezi, ve? se to odnosi i na cijeli prostor. Tako da jedino u njihovom cjelokupnom sagledavanju može opstajati pojam prostorno-vremenski kontinuitet.


Zapravo sa ve?om brzinom ve?a je i promjena položaja tijela u prostoru. Samim tim i prostor je podložan ve?im promjenama ako u njemu postoje kretanja sa ve?im brzinama.

Po tome zna?i da; vrijeme je mnogo više vezano sa brzinom nego li za osnovne tri dimenzije prostora.

Prve tri dimenzije prostora:

E(Y) ; N(X) ; Z(H) opisuju smjer

(u pravcima) kretanja tijela,

t-vrijeme opisuje trajanje nekog kretanja,

a   v-brzina intezitet kretanja!

Poznato je da položaj tijela u prostoru za razli?ita vremena jeste razli?it! To je upravo posljedica kretanja koje svako tijelo mora da ima, bilo da je brzina samostalna ili ne. Slijedi da, za bilo koju promjenu vremena, nastaje promjena ne samo položaja tijela u prostoru, nego se promjenio i sam prostor. Prostor nikako ne može biti isti, upravo zbog brzina koje opisuju kretanje svih tijela koja postoje u njemu. Slijedi da :

Za razli?ita vremena i prostor je razli?it,

u onolikoj mjeri kolika je brzina tijela,

u onom djelu prostora koji je predmet promatranja.


Cjelovitost postaje potpuna.

Vrijeme(t) , Brzina(v) i

Prostor (E“Y“ ; N“X“ ; Z“H“)

jesu jedinstveni u smislu da svi zavise jedno od drugog. Oni postaju neodvojivo povezani u cjelinu, gdje bi izostajanje bilo kog elementa narušilo ispravnu sliku cjeline PROSTORA!

 

Kod jednakih intervala vremena, svako fizi?ko tijelo ne može postojati na istom rastojanju u prostoru!

Položaj tijela u svakom prostoru za dva razli?ita vremena je razli?it!

Sa time je i PROSTOR razli?it za razli?ita vremena.

PROSTOR

Postulat teorije relativnosti bio je, da bi zakoni prirode trebalo da budu isti za sve posmatra?e koji se slobodno kre?u, bez obzira na njihovu brzinu.

No mora se shvatiti da je brzina mnogo zna?ajnija nego što se o njoj mislilo! Od „BRZINE“ zavisi stanje - položaj svakog posmatra?a, naro?ito ako se nalazi na mjestima gde su brzine razli?ite.

Brzina Zemlje u rotaciji oko Sunca je oko 30 km/s. Razli?itu brzinu kretanja imaju Mars, oko 24 km/s ili Venera, oko 35 km/s. Kada bi se dva putnika spustili svemirskim brodovima na dvije od njih, recimo dva brata blizanca koji se nalaze u dva broda, a u istom vremenu, oni bi se našli u razli?itom kretanju. Svako od njih bi imao razli?itu brzinu kretanja na svakoj od ovih planeta. Dakle sli?no kao u paradosku blizanaca, za dva brata koji se nalaze na razli?itim planetama, njihovo kretanje, odnosno njihova brzina u cjelom sistemu, ne može biti jednaka. U ovom slu?aju vrijeme koje proti?e za njih može biti jednako, ali kretanje na koje oni direktno ne utje?u, uzrokovat ?e da imaju razli?itu promjenu položaja u prostoru!

Razlika u brzini planeta dokaz je da njihov

položaj u prostoru

ne zavisi samo od vremena.

Za jednake intervale vremena, svako tijelo nalazi se na razli?itoj udaljenosti u prostoru, u odnosu na predhodno stanje! Zato je brzina bitan elemenat koji odre?uje to?an položaj tijela u prostoru, a za istu jedinicu vremena.

Zbog na?ina na koji se brzina može opisati, ona je nalik na vrijeme. To je ono vrijeme koje se opisuje nakon objavljivanja Ajnštajnovih teorija. Vrijeme od tada nije samo mjera, niti je samo fizi?ka veli?ina, nego je mnogo više od toga.

Vrijeme je postalo dimenzija prostora,

u onom smislu sa kojim to može da bude. I brzina ima istu osobinu ako se sagleda na sli?an na?in. Ako se posmatra u svemirskim razmjerima.


Brzina je veli?ina koja opisuje kretanje tijela u jedinici vremena.

Ili put koji pre?e neko tijelo u jedinici vremena izra?unava se brzinom.


Iz ovoga uvijek slijedi, da su vrijeme i brzina uzajamno povezani. Po onome što definiraju, jednako spadaju u red sli?nih veli?ina. No kad je vrijeme postalo više od fizi?ke veli?ine, ono je postalo dimenzija prostora. To nije bio slu?aj sa brzinom. Brzina se nije sagledala, niti je bila smatrana za nešto više, isto kao što se to nekad mislilo za vrijeme. Nije se sagledavalo kretanje koje uvijek postoji za mjerenja, na sli?an na?in sa kojim je korišteno vrijeme, iz ?ega nastaje njegovo oblikovanje u dimenziju prostora.

Vrijeme je postalo dimenzija,

prostor je postao ?etvorodimenzionalan 4D,

i sjedinilo se u prostornovremenski kontinuitet.


No može i brzina imati istu osobinu, ako se posmatra na sli?an na?in kao što je to u?injeno sa vremenom. Svako tijelo koje postoji u prostoru uvijek se nalazi u kretanju. To zna?i da uvijek ima neku svoju brzinu. Ta brzina može biti zavisna od drugog tijela, ili samostalna.
Opis u kojemu je brzina zavisna, primjer je u kome se manje vodi ra?una o stanju u kome se nalazimo. Dok ?itamo i sjedimo, ne kre?emo se. Tako izgleda, jer se ne misli globalno o prostoru u kome se nalazimo. O onom prostoru koji uvjetuje naše svakodnevne doga?aje. Ipak nije to samo objekat u kome se nalazimo. On se ne kre?e. Ne kre?e se ni grad u kome živimo. Ipak Zemlja se nalazi u kretanju! Pokre?e grad i objekat u kome se nalazimo. Svi se nalazimo i postojimo u kretanju! Ovo kretanje jeste zavisno, jer zavisi od Zemlje koja pokre?e sve što se nalazi na njoj. Zemlja je nosilac kretanja u svom sistemu, gdje svako tijelo ima njenu brzinu kojom se opisuje to kretanje. Isto tako Zemlja je sastavni dio sistema u kome je Sunce nosilac brzine svih kretanja koje njegov sistem ima me?u ostalim zvijezdama.

  Ono što povezuje razli?ita vremena i prostor jeste brzina. Brzina je nosilac promjene položaja tijela u prostoru za dva ili više razli?itih vremena. Isto tako razli?ito vrijeme ili promjena vremena za koje je trajalo neko kretanje, ne bi bilo definirano da nije bilo brzine. Vrijeme ne bi ni postojalo da nema brzine. Kako se sve nalazi u kretanju, tako je i vrijeme postalo mjera upravo tih kretanja.

Brzina opisuje više od samog kretanja. Ona govori o tome da se i prostor mijenja. Uvijek, za svaku sekundu vremena! Znamo da vrijeme nikada nije stati?no i stalno se mijenja, upravo zbog kretanja. Zato se i prostor mijenja, a brzina povezuje sve to. Brzina postaje veli?ina koja opisuje ono što se mijenja, tako da postaje opisni element nalik na vrijeme.


Kako se za svaku sekundu, Zemlja nalazi na drugom mjestu u prostoru, to se i sve što je na njenoj površini nalazi u kretanju. Nalazimo se u kretanju i onda dok ?itamo. Nismo na istom mjestu u prostoru, iako sjedimo i ne kre?emo se. Zašto je to bitno? Zato što se do sada o prostoru nije na taj na?in ni govorilo, jer se o tome nije ni mislilo. Vrijeme se mijenja, a s njim i prostor! Baš kao što je vrijeme nekada, smatrano da je svuda isto, bez obzira gde se nalazili. No ako shvatimo da uvijek postoji kretanje, zavisno ili ne, moramo prihvatiti ?injenicu da se i prostor mijenja. Zavisno od brzine. Brzina opisuje tok projmene kao i vrijeme. BRZINA postaje ne samo mjera, nego sli?i vremenu, kao dimenzija.

Dobar razlog zašto je bitno da znamo da se nalazimo u kretanju iako se sami ne kre?emo, jesu naša budu?a putovanja. Nekada kada budemo imali vozila koja ?e nas prevoziti od planete do planete, takvom brzinom kao što sada putujemo od grada do grada. Do zvijezda ?e nam sigurno trebati mnogo više. Znamo da se gradovi na površini Zemlje ne kre?u, jer su na njoj uvijek na istom mjestu. U tom slu?aju to jeste jedan isti prostor koji nije promjenjiv. Me?utim planete se kre?u. Ako bi njihovo kretanje sagledali kao nepromjenjivi prostor u svom prora?unu, lako bi se desilo da mimoi?emo planetu na koju idemo, jer njihove brzine nisu jednake. Naravno da mi sada mislimo na planete u našem planetnom sistemu gde njihove brzine znamo, pa mislimo da ih ne možemo promašiti kada šaljemo satelite ka njima. No kada brzine naših vozila budu mnogo ve?e, ako ne sagledamo sistem drugih zvijezda sa planetama oko njih i njihove brzine, lako se može desiti da ih naša vozila mimoi?u. Drugim rije?ima moramo znati da se cijeli prostor u svim planetnim sistemima mijenja, i upravljati se prema nastalim promjenama.

To je zato što je :

Položaj tijela u svakom prostoru za dva razli?ita vremena je razli?it!

To je bilo nešto što se podrazumjeva za svako tijelo koje se samostalno nalazi u kretanju. No iz napred navedenog vidimo da uvijek postoji kretanje za svako tijelo, ?ak i onda kada ono samo nije u kretanju. Prije svega zato što u prostoru postoje kretanja zbog kojih je sam prostor podložan promjenama.

Zbog toga logi?an zaklju?ak je da je :

Prostor je razli?it za razli?ita vremena.

Na Zemlji gde je položaj tijela razli?it, zbog kretanja koja tijela imaju, mi prostor shva?amo kao nepromjenjiv. Posmatramo ga kao jedinstven, u kome se brzinom tijela koja se u njemu kre?u odre?uje razlika u njihovom položaju. Me?utim ako sagledamo položaj tijela koje ono može imati u svemirskim razmjerima, dobivamo zaklju?ak da brzine koje uvijek postoje i koje su razli?ite i za isti interval vremena, ne dozvoljavaju da kažemo da je to jedan te isti prostor.

Tijelo koje se nalazi na površini Zemlje bilo da se kre?e   ili ne ,

zna?i tijelo koje je u fizi?kom prostoru „stati?ko“,

nikako ne može imati isti položaj u prostoru ni za

najmanji interval vremena.

?ak i za manji od jedne sekunde. To znamo, jer Zemlja ima brzinu kojom se kre?e u svojoj rotaciji oko Sunca.


Onda i ne možemo da smatramo kako je prostor isti dok ga sagledavamo u okviru našeg planetarnog sistema? Sigurno da nije isti, ve? je uvijek podložan promjenama, upravo zato što znamo da su brzine planeta u rotaciji oko Sunca razli?ite! To nas navodi da shvatimo da se svaki prostor mijenja, bez obzira na njegovu veli?inu ili dio koji bi uzeli da posmatramo.

 

VRIJEME I BRZINA 

Prostor je mnogo više promjenjiv, kad ga sagledavamo u ve?im razmjerima. Znamo da je brzina sun?evog sistema u galaksiji 250 km/s i kada se uz to doda i brzina galaksije u lokalnoj grupi galaksija od 300 km/s, onda se vidi koliko je velika ta promjena za samo jednu sekundu vremena. Uz to i galaksije se udaljavaju jedna od druge mijenjaju?i svoj položaj u mnogo ve?em prostoru. Onda je logi?no da sav taj prostor koji sagledavamo u svemirskim razmjerima nije isti. Prostor se i za najmanji period vremena mijenja. Za razli?ita vremena prostor je razli?it! Prije svega to je zavisno od brzina koje postoje u samom prostoru. Kako se sve brzine definiraju po odre?enom intervalu vremena u kojem se dešavaju, slijedi da su:

Vrijeme i Brzina su neodvojivi.

 

Vrijeme i brzina odre?uju

to?an položaj tijela u prostoru,

odnosno definiraju sam prostor.

Vrijeme, Brzina i Prostor

jesu jedinstveni oblik cjeline gde bi izostanak jednog elementa dalo nepotpun izgled toj cjelini. Ne mora to uvek da bude cjelina koja ?e se gledati u svemirskim dimenzijama, iako je u tim razmjerima jedinstvo ovih ?inioca izraženije. I onda dok se nalazimo na Zemlji i ako nismo u kretanju, sa svim naprjed navedenim detaljima, postajemo svjesni da se ipak nalazimo u kretanju.

Sam prostor u kojem se nalazimo podložan je uticaju kretanja.

Iz toga slijedi, ne samo da je naš položaj u prostoru promjenjiv, nego da se i sam PROSTOR mijenja!

Ne postoji ni djeli? vremena u kojem bi mogli re?i da ne postoji kretanje! Takvo nešto je skoro nemogu?e. Ma koliko dijelili samu jedinicu vremena na najsitnije dijelove, u njima mora postojati elemenat koji svjedo?i da uvijek postoji kretanje. Ako bi uspjeli da dobijemo mjerilo u kojem za nemogu?e mali djeli? vremena ne postoji kretanje, onda bi mogla opstati slika prostora, gdje se smatra da se još uvek nalazimo u istom prostoru.
Ipak kad sagledamo sve one detalje na koje se malo ili na drugi na?in mislilo, moramo priznati ?injenicu da;

Ne postoji stati?no vrijeme ili ono koje bi bilo isto za razli?ita mjesta u širem prostoru. Baš kao što u širem prostoru koliko god ga mogli shva?ati, ne postaji nijedna brzina tijela koje bi bile jednake. Tako da ni vrijeme, a ni brzine nisu iste, pa je logi?no da ni sam prostor u kojem postoje ove veli?ine koje ga mjere ili opisuju, ne može biti isti. To nije mogu?e ?ak ni za najmanji period vremena.

 

Opet se dobiva potvrda da je prostor promjenljiv i da nikada nije isti! Osim kada bi uspjeli da zaustavimo vrijeme, a to nikada ne zavisi od naše želje, ve? od kretanja. U osnovi; Vrijeme je mjera koja nastaje mjerenjem ?iji osnovni uzrok jeste kretanje. U trenu kad bi vrijeme stalo, to zna?i da ne bi postojalo ni kretanje, a sa time ni brzina koje ga mjere. To nije mogu?e, jer ?ak i kada bi tok vremena zaustavili kao sat koji je stao, materija i energija koji su stalno u kretanju, kao i tok doga?aja (nezavisni od ?ovjekovog shva?anja) u prostoru, ne bi stali! To prosto jeste tako, zato što su potpuno nezavisni od naše volje ili želja.

  Dok je PROSTOR imao dvije „E(Y) ; N(X)“ DIMENZIJE “2D“-PROSTORA ili tri dimenzije „E(Y) ; N(X)“ ; „Z(H)“ „3D“-PROSTORA , prostor je ostajao isti. Baš kao što je i vrijeme, sa istim brojem dimenzija, bez obzira na rastojanja, smatrano je da je za svakog posmatra?a istovremeno. No to se nije održalo nakon Anštajnovog opisa prostora. Jedan doga?aj može biti vi?en u razli?ita vremena ako se posmatra sa više razli?itih mjesta. Vrijeme koje je postalo dimenzija prostora uzrokuje da i o prostoru mislimo na drugi na?in. Nijedan trenutak vremena nije nezavisan od kretanja koja uvijek postoje. Zato se lako može re?i:

Vrijeme je zavisno od brzine, i to ne samo one koju ima svijetlost, a za koju se smatra da ne može biti prevazi?ena.

Iako se smatralo da je to krajnja brzina preko ?ije granice ne bi mogli prije?i, postoje i one brzine koje mogu biti i više od 1000 puta manje, ali koje jednako svjedo?e o promjenama koje postoje u prostoru.

Svako kretanje podrazumjeva i promjene.


Kako je prostor prepun kretanja, jasno je da se i sam prostor mijenja! Prostor ne može postojati ili biti opisan bez kretanja koja postoje u njemu. Kretanja ne mogu biti bez brzina koje ih opisuju. Brzine su neodvojive od intervala vremena u kojem se mjere.

Vrijeme i brzina

postaju neodvojive mjere koje definiraju prostor.

Sam prostor zajedno sa njima nikada ne ostaje isti, nego se uvijek i stalno mijenja! Ove dimenzije su dokaz prostornovremenskog kontinuiteta gde je on stvaran, a ne fiksan kako se to prikazuje!


Pojam prostornovremenskog kontinuiteta dobiva potpuniji prikaz ako se uz vrijeme ra?unaju i brzine koje postoje u prostoru. Mada je matematika u tom slu?aju složenija. No sa takvom matematikom mnoga putovanja, ili spoznaja svemirskog prostora mogu biti brža i lakša. Uslov je samo da se što prije prihvati ono što je logi?no i na osnovu toga izgra?uje novo, a to mora biti naprednije u odnosu na ono što ve? postoji, ali se dugo nije mijenjalo!

  Vrijeme nikada nije fiksno. Ono uvek te?e, postoji u kretanju, jer svako shva?anje vremena je upravo takvo. Zna?i da tok koji ima vrijeme podrazumjeva uvjek razli?ite intervale.

Vrijeme postoji samo u kretanju i nikako druga?ije ne može postojati!

Ono nikada nije stati?no.


Osim kretanja vremena, postoje i kretanja u prostoru. To kretanje zavisi od brzine koju tijela imaju u prostoru. Zbog toga vrijeme i brzina odre?uju to?an položaj tijela u prostoru, kao i vi?enje odre?enog doga?aja. Iz toga slijedi da: Za razli?ita vremena zbog brzine koju tijela imaju, ona se nalaze na razli?itim mjestima u prostoru. Slijedi da za razli?ita vremena i prostor postaje razli?it. Vrijeme postoji upravo zato što postoji i kretanje. Da bi se definiralo bilo kakvo kretanje sa brzinom koja ga opisuje, imamo vrijeme kao njihovu mjeru.

I u zakrivljenom prostorvremenu, što je izraz koji opisuje prostor zavisan od materije koja se nalazi u njemu, postoji kretanje. Stoga i prostor opisan na taj na?in nije stati?an, ve? je dinami?an i podložan promjenama uslijed svih kretanja koja postoje u njemu! Slijedi zaklju?ak koji se uvijek može dati, a to je da je prostor promjenjiv i za najmanji interval vremena koji se može mjeriti!

 

POVEZANOST VREMENA I BRZINE 

 Brzina rotacije Zemlje je 0,5 km/sec

 Brzina revolucije Zemlje oko Sunca je 30 km/s

 Brzina Sun?evog sistema u Galaksiji je 250 km/s

 Brzina Galaksije u Lokalnoj grupi galaksija je 300 km/s

Mjera za opis kretanja tijela u jedinici vremena jeste brzina(v). Ili promjena položaja tijela (kretanje) za neki period vremena daje brzinu tog tijela. Period vremena koji se mjeri obi?no ima svoj po?etak i kraj. Zato imamo oznake za po?etno vrijeme (t1) i za završno vrijeme (t2). Ono što povezuje ova dva vremena jeste upravo brzina.

 

Ono što je bitno za dva ili više vremena, jeste položaj tijela u prostoru. Za po?etno vrijeme „t1“, položaj tijela u prostoru se može obilježiti kao „p1“. To je onaj prostor u kome se odre?eno tijelo nalazi na po?etku posmatranja. Za neki period vremena, koliko god da traje, vrijeme je postalo „t2“. Prostor u kome se tijelo onda nalazi nije više isti. Taj prostor u kome se tijelo nalazi u momentu „t2“, se može ozna?iti kao „p2“. To proizlazi iz toga što promjena položaja tijela, podrazumjeva promjenu prostora u kome se tijelo nalazi. Mada se do sada smatralo da je to jedan te isti prostor.

 


Ovo se u svakodnevnom životu ne prime?uje, pa se o tome i ne misli mnogo. Dok u svemirskim razmjerima to može biti itekako primjetno, baš kao što je to bio slu?aj sa vremenom. Vrijeme je u svemirskim razmjerima postalo bitno, pa se je pretvorilo u dimenziju prostora.

 

Za to ima primjera u svakodnevnom životu.

 

Ako krenemo na put autom iz nekog mjesta, u kome auto ima položaj u prostoru p1. Zatim ozna?imo taj trenutak u vremenu kao t1. Za neko vrijeme, auto stiže na drugo mjesto i ima položaj p2. Momenat u kome je stigao na to mesto je vreme t2. Ono što povezuje ova dva vremena i ova dva prostora jeste brzina. Ona je nosilac promjene položaja tijela u prostoru za dva razli?ita vremena. Isto tako razli?ito vrijeme ili promjena vremena za koje je trajalo to kretanje, ne bi bilo definirano da nije bilo brzine. Vrijeme ne bi ni postojalo da nema brzine.

 

ANALOGNO navedenom DINAMI?KI KOORDINATNI SUSTAV definiran SATELITSKIM GPS i GLONASS SUSTAVOM u svakom trenutku mijenjaju svoj položaj zbog   svoje kretnje prostorom. SLOBODNA KRETNJA PROSTOROM bez obzira što se SATELIT kre?e po unaprjed zadanoj orbiti ima odre?ene SLOBODE KRETANJA koje utje?u na odre?ivanje položaja koordinata u 3D prostoru na ZEMLJI.

 

Svi svjetski   eminentni i zaslužni   geodetski znanstvenici u svom definiranom izra?unu koordinata 3D prostora koriste stati?ki izra?un a da pri tome ne uvažavaju dimenzije prostora : vrijeme i brzinu. Izra?un se provodi po osnovi „7P“ sedam parametarskog matemati?kog modela:

 

Tri (3)   translacije

 

Tri (3) rotacije

 

jedan uniformni skalar „?“ za sve tri koordinatne osi E(Y) ; N(X) ; Z(H)

 

U definiranom postupku izra?una razvidno je da vrijeme (t) i brzina(v) koji su osnovni parametri promjene položaje tijela u prostoru nisu uzeti u obzir pri definiranim prostornim izra?unima.

 

Postoje neki matemati?ki modeli po osnovi „7P“ sedam parametara koji dodatno provode provla?enje podataka kroz TEHNI?KE EPOHE   SATELITSKOG SUSTAVA , ali ni jedan matemati?ki model ne uzima u obzir   stvarno vrijeme i stvarnu brzinu u svojstvu dimenzije prostora ve? u izra?une uvode aproksimativne vrijednosti vremena i pomake prostora u   aproksimativnom vremenu .

 

Matemati?ki model „9P“ kojeg je osmislio BOŽIDAR VIDUKA magistar inženjer geodezije i geoinformatike koji je baziran na matemati?kim prostornim postulatima :

 

Tri (3)   translacije

 

Tri (3) rotacije

 

Tri (3) diferencijalna skalar „?yxz“ za svaku koordinatnu osi E(Y) ; N(X) ; Z(H) razli?it

 

+

 

VREMENSKE KOREKTIVE

 

Ky ; Kx ; Kz

 

(rezultanta = pre?eni put = brzine i vremena)

 

Promjene položaja u prostoru uzrokovane vremenom   i brzinom,

 

jest jedini poznati   matemati?ki model u svijetu koji primjenjuje principe MIKRO i MAKRO svijeta u definiranju   PROSTORNOG POLOŽAJA TIJELA   NA ZEMLJI.

 

 

 

PRIKAZIVANJE DIMENZIJA PROSTORA 

 

Za matemati?ko prikazivanje cjelovitog prostora koriste se koordinate, a to su x, y, z i t. Prve tri koordinate treba da stoje pod pravim kutom jedna u odnosu na ostale dvije. Naravno da se u tome slu?aju podrazumjeva kako se koordinate nastavljaju dalje od one ta?ke u kojoj se osi – pravci sjeku i ?ine ishodište.

 

Na slici to?ka A nalazi se u takvom položaju da su za njeno odre?enje potrebno samo dvije dimenzije. Ona leži, postoji, ali se i kre?e, jer se to ?esto koristi da se prikaže bilo koje tijelo, na jednoj ravnoj površini. Prikaz tre?e dimenzije za ovu to?ku ili tijelo, naizgled je suvišan, mada znamo da tre?a dimenzija postoji. Isprekidana linija ne može biti suvišna, iako je u ovom slu?aju z = 0.

 


Sli?an prikaz se koristi za sve planete koje se kre?u oko Sunca, gdje smatramo da se one nalaze u jednoj ravni, mada to nimalo ne odgovara ispravnom prikazu iz postoje?ih ?injenica o kretanju planeta. Znamo da tre?a dimenzija postoji, o kojoj se skoro uvijek govori, ali se to u praksi ne prikazuje.

 


?injenice na osnovu položaja planeta, nagiba njihove osi, kretanja ili još ?ega drugog, ukazuju na to da položaj planeta ne može uvjek biti u jednoj ravni. Prikaz tre?e dimenzije bi za svaku od njih bio realan, kao na slici 1, ali tada bi prikaz položaja svake planete bio na druga?ijem mjestu u prostoru. A to se ne može definirati samo jednom to?kom! Tako da je postoje?i geometrijski prikaz veoma ograni?en! Zato bi postoje?i obrazac za odre?ivanje njihovog položaja trebalo da bude mnogo složeniji i mnogo bolje da se oblikuje.
Prije svega zato što one u prostoru nisu nepokretna to?ka, ve? su to uvijek tijela koja se nalaze u kretanju. Zato je prikaz ovakvog prostora nedovoljan ?ak i onda kada mu se dodaje vrijeme kao ?etrvrta dimenzija. Na ovim slikama se uvijek prikazuje i izra?unava položaj odre?ene to?ke. Ono što se nikada ne ?ini, jeste da to može biti i neko tijelo, kao što bi u ve?ini slu?ajeva to trebalo i da bude. Tako da takav prikaz opisuje prostor nedovoljno, a to se na kraju oblikuje i kao pogrešno! ?esto mnoge to navodi na neispravan zaklju?ak, koji je ina?e i zastupljen u praksi.

 


Dok samo vrijeme (t) se ne prikazuje u tom koordinatnom sistemu sa nekim kutom koji je stalan, niti je stvaran. Stvaran u onom smislu da nalikuje na prve tri dimenzije. No vrijeme je ipak postalo dio tog sistema, u kome se prikazuje kao još jedna dimenzija.

 

 

 

Odre?ivanje položaja nekog tijela, na slikama ta?ke A, odre?uje se pomo?u obrasca u kojem se ra?unaju tri, odnosno ?etiri dimenzije. Ono što je na slici uo?ljivo jeste da za odre?ivanje položaja neke to?ke, možda i može da se koristi postoje?i matemati?ki obrazac. Ali za odre?ivanje položaja bilo kojeg tijela u prostoru, za koje znamo da može postojati samo u kretanju, potrebno je mnogo više i složenije izra?unavanje od navedenog.


 

Na slici oslikan je geometrijski prikaz dimenzija. Tri skice b) c) i d) prikazuju dimenzije koje se uve?avaju za po jednu. Primje?uje se da se skica a) u tom prikazu ,dosta’ razlikuje. Mada se ona obi?no uvijek koristi za prikaz dvije dimenzije. To razlikovanje se možda primje?uje tek kada se na sliku a) obrati pažnja kao ovom prilikom. Ina?e to se obi?no ne prime?uje pa se preko toga prelazi bez ve?eg obzira.

 


Zašto se skica "a)" toliko razlikuje?


 

Zato što njen prikaz ne prati pravilno usložnjavanje, odnosno slaganje dimenzija. Zapravo vidimo da je dimenzija y, promjenila svoje mjesto u prostoru! Naravno ono mjesto koje je zamišljeno na slici. Tako da se može ispravno zaklju?iti da, ne postoji pravilno slaganje dimenzija! Kada bi poredali skice b) c) i d), a odbacili skicu a) koja se obi?no koristi, tek onda bi to izgledalo potpuno pravilno slaganje i nadogradnja dimenzija. Iz dvije se ide u tri, a iz tri u ?etiri, ali se pri tome ne mijenja osnova sa kojom se po?inje.

 


No ta osnova nije ono što se koristi, nego je u upotrebi ono što se prikazuje na slici 2. Tko god da je uradio ovaj prikaz mora da je pogriješio. Ako je to zapo?eo Herman Minkovski, Ajnštajnov profesor koji je matemati?ki uobli?io ono što je on opisao u svojim radovima, onda je cijelo vrijeme to bila, geometrijski pogrešno prikazana slika prostora i njegovih dimenzija.
  ?esto su do sada korištene i prikazivane dimenzije kao što se vidi na slici 2. Tu vidimo kako skica b) prikazuje dvije dimenzije. Ve? slijede?a slika ne prati slaganje dimenzija, nego dimenzija y, mijenja svoj položaj u prostoru. U ovom slu?aju, i to je prikazano na slici. Odnosno ono što je bila dimenzija y postaje dimenzija z. Dakle slaganje dimenzija nije pravilno, pa je onda takav geometrijski prikaz pogrešan.

 


  No greška se mnogo više uve?ava kada se dodaje još jedna dimenzija, koja nije ni nalik na predhodne tri. Skica d) je dosta proizvoljna, a sa time i pogrešna, pa je sasvim izvjesno da ne predstavlja realan prikaz prostora! Osnovne tri dimenzije ne stoje pod onim kutevima koji nikako ne bi smjeli da se promjene. A to je pravi kut ili 90°, pod kojim svaka od tri osnovne dimenzije treba da se prikazuje, odnosno da stoji jedna u odnosu na ostale. Jedino vrijeme može biti prikazano sa proizvoljnim kutom, jer nije realna dimenzija prostora, pa ne mora biti nalik na predhodne tri.

 


  Dakle slika je prikaz geometrije prostora koja je dugo vremena bila mjerilo prema kojem su se mnogi upravljali. Ali kako je to bila pogrešna predstava, onda je sigurno da na pogrešnoj osnovi nije moglo da se izgradi ispravna skica ili slika. Zbog toga može da postoji i veliki broj pogrešaka kako u prikazivanju prostora, tako i u mnogim definicijama koje su iz toga proistekle. Zato i mnogi autoriteti uveliko griješe kada žele nešto na osnovu ove geometrije prikazati.


 

 Tako je Hoking u svojoj knjizi „Kratka povjest vremena“ prikazao ili opisao položaj Mjeseca sa tri dimenzije, a da je pri tome koristio i zvijezdu Alfa Kentauri. Ali kakve veze mogu imati bilo koja od bližih zvijezda, da bi se na osnovu njih Mjesec prikazao u svemirskom prostoru ? On je dio sun?evog sistema pa se jedino u njemu, njegov položaj može prikazati sa tri dimenzije. Posljedica takvog pokušaja da se odredi položaj Mjeseca u prostoru jeste pogrešan geometrijski prikaz dimenzija prostora! To nastaje zato što postoji pogrešna osnova koja se prikazuje iz onih spomenutih skica, na kojima ne postoji slaganje dimenzija, ve? samo njihovo proizvoljno prikazivanje.

 

Pogreške slaganja dimenzija prostora dovodi do toga da GEODETSKA i KARTOGRAFSKA STRUKA definira   pogrešan prostoran položaj tijela u prostornom koordinatnom sustavu – KARTOGRAFSKOM SUSTAVU.

 

Sve navedene ?injenice   GEODETSKOJ i KARTOGRAFSKOJ STRUCI su poznate   iz interdisciplinarnog izu?avanja „ASTRONOMIJE“ . Zašto se ?injenice iz „ASTRONOMIJE“ u definiranju položaja tijeka u DINAMI?KOM KOORDINATNOM SUSTAVU   „4D“ i „5D“ ne primjenjuje   nije poznato. Jer moglo bi se shvatiti da jedan znanstvenik   pogrešno razmišlja , ali ne može se shvatiti da se od strane svih znanstvenika uporno forsira iako se zna da postoje?i sustav ne osigurava to?an izra?un nego se nastavlja sa neto?nim izra?unom pri definiranju položaja tijela u prostoru.    

 

 

 

PET DIMENZIJA 

 


Zna?ajna posljedica relativnosti bio je na?in na koji je ona rekonstruirala naše zamisli o prostoru i vremenu. To je utjecalo na promjenu postoje?ih shva?anja kako u fizici, tako i šire u nauci. No sigurno da to nije kona?no shva?anje prostora i vremena. Uvijek postoji dosta stvari da je nešto nedore?eno i da postoji još toga što bi moglo da se dodaje i da koriguje ve? uhodane i ustaljene ideje i shva?anja.

 

 

 

Temeljni postulat teorije relativnosti, bio je da bi fizi?ki zakoni trebalo da budu isti za sve posmatra?e koji se slobodno kre?u, bez obzira na njihovu brzinu.

 


  
No ipak „brzina“ je mjera koja ima mnogo ve?eg zna?aja nego što se o tome misli ili opisuje.

 

  Teorija relativnosti u svom po?etnom obliku se odnosila (samo) na relativnost kretanja, pomjeranje nekog tijela u odnosu na nešto. Kasnije se je ona proširila na prostor i vrijeme sa svim elementima koje oni sadrže, kao što su materija, energija i drugo.
Ne možemo govoriti o apsolutnom kretanju, nego samo o kretanju u odnosu na nešto drugo. Svako kretanje je relativno, otuda pojam relativnosti. Ako je kretanje jednog tijela relativno u odnosu na drugo, to ne mora da zna?i da se pojam relativnosti može odnositi na sve. Ako se kaže; sve je relativno, onda ne može biti mjerila na osnovu kojih se može bilo šta vrednovati. Tako da na osnovu toga i teorija relativnosti nije vrijedna. Ali to je možda pojam za filozofsku raspravu, pa o tome na drugom mjestu.

 

Teorija relativnosti je unijela i vrijeme kao bitnu dimenziju i to sa novim pogledom na vrijeme u odnosu na dotadašnje vi?enje. Prije toga se vrijeme smatralo za nešto što ravnomjerno proti?e, istom brzinom za svakoga. Teorija relativnosti je ukazala da, vrijeme proti?e razli?itom brzinom za dva posmatra?a koji se, jedan prema drugom, nalaze u relativnom kretanju?

 


Za razli?ite položaje vrijeme nikada nije ulazilo u mjerenje, jer se smatralo da je ono isto za dvije razli?ite pozicije. Me?utim shvatilo se je da to nije održivo; jer vrijeme može biti razli?ito za dva razli?ita položaja! Ovom ?injenicom se mora priznati ubrajanje vremena u mjerenja.
Kad je teorija relativnosti pokazala da i vrijeme mora biti uzeto u izra?unavanje za razdaljinu izme?u dvije to?ke, matematika i njeni zakoni su postepeno proširivani na tri odnosno ?etiri dimenzije. Tada je prirodan bio zaklju?ak da se vrijeme ponaša ili potvr?uje, da je ?etvrta dimenzija. To objašnjava i termine, koji su potom nastali, kao što su prostor-vrijeme i prostorno-vremenski kontinuitet.

 


  Me?utim iako je matemati?ki bilo složenije izra?unati položaj to?ke u prostoru ili udaljenosti izme?u dvije to?ke, nije se uzimala u obzir mogu?nost da ta to?ka postoji i u kretanju!? Isto tako nikada se nije uzimalo u obzir da to nije uvek samo to?ka, nego da se ?esto kroz izraz ,to?ka’ ozna?avalo i neko fizi?ko tijelo.

 


U ostalom sam izraz „to?ka“ podrazumjeva ono što postoji u mirovanju odnosno ne pomjera se. Ipak mora se misliti i o tome, šta se dešava ako se ta ,to?ka, nalazi u kretanju. A zna se da svako tijelo postoji samo u kretanju, pa ono može biti to?ka samo u onom momentu kada se posmatra u djeli?u vremena dovoljnom da se kaže da tijelo miruje u jednoj to?ki!

 

Svako tijelo koje postoji u prostoru se nalazi u kretanju bilo direktno ili indirektno, odnosno samostalno ili povezano sa drugim tijelom koje ga pokre?e u prostoru. A svako kretanje ima svoju brzinu kojom se definira pomjeranje tijela u prostoru. Bez obzira koliko bila ta brzina velika ili mala, ona pokazuje da u razli?itim trenutcima vremena tijelo u kretanju se nalazi na razli?itim mjestima (položajima) u prostoru!

 


Šta je onda Brzina?

 

Ako vrijeme opisuje prostor, iako nije direktno prostorna dimenzija, onda je sigurno da to može i brzina! Upravo zato što postoji kretanje tijela u prostoru, a to kretanje se mjeri brzinom, onda se i položaj tijela u prostoru mora opisati brzinom! Baš kao što se i vremenom opisuje postojanje odre?enog tijela, (zvezde, planete, satelita, komete itd.) u prostoru!
Iako u svakodnevnim dešavanjima sekunda nije dug vremenski period, ipak postoje kretanja gdje je za jednu sekundu, ostvarena velika brzina kretanja u prostoru! (Kao što su brzina Svjetlosti, rotacija Zemlje oko Sunca). Zato, i ne postoji dio sekunde u kome brzina ne bi bila bitna!

 


Zbog toga je potrebno opisati svako tijelo ili objekat, a da se pri tome koristi i brzina! Zato treba osmisliti na?in na koji se vidi kako je brzina bitna za opisivanje prostora!
Objekat je prostorno mogu?e opisati sa tri prostorne dimenzije. Njegovo postojanje u prostoru mogu?e je opisati vremenom i vrijeme postaje bitna dimenzija. A na koji na?in je brzina bitna za opis objekta u prostoru, treba vidjeti u širem smislu!
Uži smisao bilo je svakodnevno vi?enje objekta sa njegovim konstantnim ne pomjeranjem sa mjesta? U osnovi, ovo je naše subjektivno shva?anje, u kome se privid našeg nepomjeranja sa mjesta preslikava na okolni prostor. Uži smisao vi?enja ili posmatranja našeg položaja u prostoru je: kada stojimo ili sjedimo, odnosno ne kre?emo se? Mi mirujemo u odnosu na objekat u kome ili pored kojeg se nalazimo, mirujemo u odnosu na planetu Zemlju. Ali da li se to mirovanje može održati u odnosu na Sunce?

 

Da li se može STATI?KI promatrati me?na to?ka u odnosu na DINAMI?KI SATELITSKI SUSTAV ? Da li to?ka miruje ili mjenja svoj položaj u odnosu na SATELITSKI GPS i GLONASS SUSTAV ?

 


  Kada na to obratimo pažnju, i to u cjelini posmatramo, logi?no je da automatski prelazimo na širi smisao vi?enja našeg položaja u prostoru. Širi smisao vi?enja objekta (tijela), bilo bi njegovo posmatranje u svemirskim razmjerima. Tu ve? smisao vi?enja objekta dobiva druga?iju sliku i predstavu. Objekat se nalazi na Zemlji, a ona se kre?e oko Sunca. Još šire, Sunce se kre?e oko središta galaksije, a Mlije?ni put se kre?e u odnosu na druge galaksije!

 

KORDINATNI SISTEM U PROSTORU 

 

Za opis prostora broj dimenzija se kroz historijsko vrijeme uve?avalo. Jedna dimenzija nije mogla da opiše prostor, jer to je u osnovi samo jedna linija. Sa dvije dimenzije prostor je dobio svoje dimenzije koje ga opisuju po dužini i širini. Njihov presjek se nalazio na površini, odnosno u prostoru koji one opisuju. Sa tri dimenzije prostor je dobio i visinu, tako da se položaj svakog tijela ili to?ke pomo?u njih mogao odrediti. Njihov presjek se ne mora nalaziti na nekoj površini, ve? to može biti zamišljena ta?ka u prostoru kroz koju se sjeku tri koordinate.

 

Ipak tri dimenzije o kojima se stalno govori, nisu realno prikazale prostor u sun?evom sistemu. One postoje na slici, ali se kretanje svih planeta ne može uklopiti u tu sliku, jer linije koje prikazuju dimenzije, nisu se promjenile u odnosu na sliku sa dve dimenzije!

 

Ako se uporede ove slike dimenzija, ili se one primjene na sun?ev sistem, vidi se da nema nikakve razlike u prikazivanju prostora sa dve, tri ili ?etiri dimenzije.

 

To?ka presjeka osnovne tri osi uvijek je zamišljena u prostoru koji se smatra da je nepromjenjiv! Odnosno prostor je uvijek bio isti bez obzira gdje mi stavili ili zamislili da ?e biti prejsek. To se ne mijenja ni sa dodavanjem još jedne dimenzije, onda kada je to postalo vrijeme. Ono je samo još više usložilo matemati?ki prikaz tih dimenzija. ?ak ni taj novi geometrijski prikaz nije ugra?en na na?in kojim bi se išlo ka ure?enom slaganju dimenzija!

 

Kako se iz naprijed navedenog vidi, da vrijeme nikako ne može da se odvoji od brzine, sa kojom je narazdvojivo povezano, slijedi da još jedna dimenzija koja opisuje položaj tijela u prostoru može da usloži matemati?ki prikaz. No to nije samo još jedna linija koja može biti zanimljiva za rješavanje matemati?kog problema. Ono što je zanimljivije od toga jeste ?injenica :

 

BIT PROSTORA „5D“

 

Da uz vrijeme i brzine koje ?ine cjelinu sa tri osnovne dimenzije prostora, treba shvatiti da to nije stati?an kordinatni sistem kao što je bio sa 3 ili 4 dimenzije.

 


To je ono što je najbitnije i što je zanimljivije. Sa shvatanjem koje se oslanja na ?injenice, mora da postoji još dimenzija! A to ?ini naš kordinatni sistem promenljivim. On više nikako ne može biti stati?an. To je možda teže matemati?ki prikazati, a može biti teže to i zamisliti. Zapravo tek onda kad nešto uspijemo pravilno da zamislimo, uvijek postoji na?in da to i prikažemo. Dakle treba shvatiti da; sa svakom brzinom koju moramo unijeti u naš kordinatni sistem, mi ?inimo taj kordinatni sistem stalno promjenljivim. Prosti razlog za to je što, ma gdje da zamislimo to?ku presjeka i odredimo da je to koordinatni po?etak, treba znati (a to se sada i zna) da to mjesto, to?ka ili po?etak, postoje uvijek u kretanju.
I sve dok se to kretanje opisuje sa brzinama one ?e biti mjerilo promjenljivog prostora koji posmatramo, u kome se nalazimo ili koji želimo da opišemo u realnom vremenu. Onim vremenom koje je uvijek promjenljivo i koje uvek te?e, a koje se mijenja sa brzinama koje postoje u svakom djelu prostora.

 

?esto mnogi misle da veliki dio onoga što je postalo osnova Ajnštajnove teorije, jeste zasnovano na mašti. Ona je dala odre?enu sliku u opisivanju prostora. Ve?i dio toga tek treba da se potvrdi u praksi? No mašta uvek ostaje kao jedino sredstvo komunikacije izme?u teorije i prakse. Tako je mašta mogla i da iznjedri mogu?nost putovanja kroz vrijeme, koje je poslije Anštajnovih teorija postalo dimenzija prostora. No samo razmišljanje o toj mogu?nosti, može da izgradi princip koji ?e postati dio teorije na putu ka ostvarenju u praksi same te ideje. Takvo razmišljanje može biti korisno samo ako je dato na uvid ve?em broju ljudi, koji o tome mogu imati svoju ocjenu.

 

Dakle vrijeme i kretanje u toj dimenziji mogu biti realnost. Pitanje je samo ideja koje vode ka tome i mogu?nosti da se one predstave. Korigiraju ako su necjelovite. Dopune ako su nepotpune. Toj temi uvijek može dosta da se dodaje, i uvijek ima mjesta za nešto novo. A to novo, samo treba predstaviti na odre?enom mjestu pogodnom za to, odnosno tamo gde ima onih koji su spremni da razmisle o tome.

 

 

 

 

 

TEORIJSKA MOGU?NOST

 

Od kad je vrijeme postalo dimenzija prostora po?ele su zamisli o mogu?nosti kretanja (putovanja) kroz tu dimenziju, naj?eš?e na sli?an na?in kao i kroz predhodne tri dimenzije. Iako je u opisu to prije svega zavisilo od brzine koja bi bila osnova da se ostvari put u vremenu. Bilo je potrebno ostvariti tako veliku brzinu kretanja, koja bi bila blizu svjetlosnoj da bi se bar po ideji, to ostvarilo.

 


No bez obzira da li ?e velika brzina biti osnova za put u vremenu ili ?e za to biti potrebno da se prije svega ostvare tehni?ke mogu?nosti, što u stvari jedno bez drugoga nije ostvarivo, nešto je uvijek zapostavljano. A to je da;
Na osnovu kretanja koja postoje u prostoru i brzina koje opisuju ta kretanja, mi se nikada ne nalazimo u istom prostoru. Odnosno sam prostor je podložan promjenama za svaku sekundu vremena. Iz toga slijedi da; Niko ne može da se na?e u nekom drugom vremenu, bilo da je to prošlo ili budu?e vrijeme, a da ostane na istom mestu u prostoru.                                             .  

 


 
To je ono što se u bilo kojoj ideji o putu kroz vrijeme zanemarilo. Ma kako da je bio opisan put u vremenu, nikada se nije mislilo da je drugo vrijeme istovremeno i drugi prostor.

 

KOMENTAR :Predmetnu ?injenucu   izvrsno   argumentira   geodetski primjer izra?una gdje se   koordinate   iste to?ke u   razli?itim EPOHAMA   mjenjaju i uvijek su to?ne . Problem se je pojavio kada se   trebao   provesti izra?un izme?u razli?itih EPOHA VREMENA I NJIHOVIH   REZULTATA.

 

Što u praksi   to zna?i ?

 

Rješenje problema je svo?enje podataka   na jednu EPOHU u kojoj se provodi izra?un. Nije bitno   koja je to EPOHA ve? je bitno da su svi   potrebni podatci svedeni u istu EPOHU.

 

Zato da bi se našli za 5 sekundi u budu?em vremenu, mi moramo znati da ?e se i prostor promjeniti. Da ?e Zemlja biti za oko 150 km na drugom mjestu u prostoru. To bi bio njen položaj sagledan samo u okviru našeg planetarnog sistema. Da bi se našli u budu?em vremenu i pratili doga?aje koji sa njim slijede, nikad to ne bi mogli ostvariti ako smatramo da možemo ostati u istom prostoru koji je postojao prije tog budu?eg vremena.

 

Termin prostornovremenski kontinuitet se odnosi na uvjetovanost vremena i prostora jednog drugim. U okvira tog termina nastaje zamisao o putovanju kroz vrijeme. Ako se ostvari put u vremenu, šta biva sa prostorom? Do sada se uvijek smatralo da on ostaje isti! To se podrazumjevalo zato što se o tome nije ni govorilo.

 

No to onda nije prostornovremenski kontinium, to je samo vremenski kontinium. Posmatra se kretanje u vremenu, o prostoru se i ne govori. Time se gubi smisao termina prostornovremenski kontinuitet. No ako znamo da se sa promjenom vremena istovremeno doga?a i promjena prostora, jasno je da dobivamo ne samo vremenski kontinuitet nego i prostorni kontinuitet. U tom slu?aju termin prostornovremenski kontinuitet dobiva pravi smisao, koji ga opisuje kao dinami?an a ne kao stati?an! Odnosno kao djelimi?no stati?an jer je prostor upravo takav i bio!

 

Sa uzimanjem u obzir još jedne dimenzije, brzine kojom se mjere kretanja i promjene, izraz prostornovremenski kontinuitet dobiva svoj smisao u punoj snazi. Prostor i vrijeme postaju jedna cjelina, koja biva ?vrsto povezana dimenzijom brzine. Sa novom dimenzijom prostor je razli?it, za razli?ita vremena, a to zavisi od brzine.

 

Vrijeme postaje mjera kojom se odre?uju razlike nastale u prostoru.

 

To isto postaje i brzina, jer od brzine i zavisi kolika ?e biti razlika u prostoru za razli?ita vremena!

 

 

 

Iz toga slijedi da;

 

Svaki objekat koji se nalazi na površini Zemlje,

 

iako se ne kre?e po njenoj površini,

 

ipak se nalazi u kretanju.

 

Kako je brzina Zemlje u rotaciji oko Sunca V - 30. km/s, to slijedi da se u svakoj sekundi vremena objekat nalazi na drugom mestu ili položaju u prostoru, odnosno pomjera se! Zaklju?ak je: da bismo opisali objekat, i položaj tijela u prostoru, u kojem uvijek postoji kretanje, a za razli?ite vremenske intervale, potrebna nam je i Brzina!

 


  Iz ?ega dalje slijedi:

 

Da bi opisali precizan položaj tjela u prostoru, u kome postoji kretanje, potrebne su nam dimenzije:

 

dužine, širine, visine, vremena i brzine

 

ili

 

Prve tri dimenzije prostora:

 

E(Y) ; N(X) ; Z(H) opisuju smjer

 

(u pravcima) kretanja tijela,

 

t-vrijeme opisuje trajanje nekog kretanja,

 

a   v-brzina intezitet kretanja!

 


 

Time brzina postaje bitna (peta) dimenzija za opisivanje položaja, postojanja i kretanja tijela u prostoru i vremenu! Kad je rastojanje izme?u nekih zvijezda u kosmi?kom prostoru (Aldebaran, Betelgeza) bilo polazna osnova za utemeljenje vremena kao jedne od dimenzija u prostoru, zar nije logi?no da postoji nedostaju?a karika koja povezuje prostor i vrijeme? To jeste logi?no ako znamo da vrijeme nikada nije mogu?e odrediti bez brzine, kao što nije mogu?e ni obratno, odrediti brzinu bez vremena!

 


Zna?i da je na osnovu šireg vi?enja sistema, vrijeme postalo bitna dimenzija prostora. Zašto takav širi smisao vi?enja sistema ne bi koristili i za uvo?enje nedostaju?e karike koja povezuje prostor i vrijeme u ono što bi postalo realan prostorno vremenski kontinuitet? Na osnovu napred navedenog, a u okviru šireg posmatranja prostora, zaklju?ak se name?e da;

 

Kako brzina ima udjela u kretanju tijela u prostoru, pa sa time i njihovog vi?enja u prostoru, onda to jeste osnova za odre?ivanje, ne samo položaja tijela u prostoru, nego i u vremenu. A to zna?i, ne samo za odre?eni vremenski period - interval, nego i u odre?enom trenutku vremena.

 

Brzina planeta nije jednaka za sve, pa je odre?ivanje njihovog položaja u prostoru uvijek i stalno zavisno od brzine.

 

Predmetni vremenski pomak   orbite zemlje o?itava se u vemenu 365 dana + (1/4 dana) . Svo?enje   pomaka položaja Zemlje   u vremenu definira se   prestupnom godinom 366 dana .


 

U osnovi možemo definirati svih pet dimenzija u jednoj re?enici u kojoj su sve zastupljene: Da bi se odredio položaj tijela, koje se uvijek nalazi u kretanju, za neki period vremena; potrebno je pet dimenzija. Kad bi ovu re?enicu rastavili na sastavne djelove, svaki bi se odnosio na neku od dimenzija. Da bi se odredio položaj tijela: ovaj dio sadrži tri osnovne dimenzije koje definiraju položaj tijela u prostoru. Koje se uvek nalazi u kretanju: ovaj dio se odnosi na brzinu koju ima svako tijelo, jer ono uvijek postoji samo u kretanju, bilo da je to kretanje direktno ili ne. Za neki period vremena: ovaj dio se odnosi na vrijeme koje mora da postoji (traje) u toku kretanja.

 

Ovako definiranje prostora nije samo fizi?ko (materijalno), ve? je više mentalno (intelektualno) nastalo kao potreba za boljim vi?enjem materijalnog svijeta u cjelokupnom prostoru. Kao i nas koji smo neodvojivi dio tog svijeta. Ne samo ovog vidljivog (i opažajnog ?ulima), nego i onog nevidljivog za kojim traga viši dio naše svijesti!

 

Ako se vratimo primjeru u kome je brzina bitna za odre?ivanje to?ke (položaja tjela) u prostoru to može da izgleda ovako: Tijelo koje se nalazi na površini Zemlje, a posmatran u širem smislu, u okviru Sun?evog Sistema, nalazi se u kretanju. Prosti razlog je što se i Zemlja nalazi u kretanju, pa se i sve ono što postoji na njenoj površini nalazi u kretanju, makar i indirektno (posredno). Isto tako sve što postoji i na drugim planetama, nalazi se u kretanju, koje nikada nije jednako sa onim kretanjem koje postoji na Zemlji. Za ono što postoji na njenoj površini a što se nalazi u kretanju (?ovek, auto, vlak ili avion) brzine su male, tako da u manjem periodu vremena njihovo kretanje, odnosno promjena položaja je manje primjetna.

 

Zemlja rotira oko Sunca brzinom od 30. km. u sekundi. Ta brzina bi bila i za sve ono što postoji na njenoj površini, uz dodatnu brzinu tijela koje se kre?e i na njenoj površini.
To zna?i da za svaku sekundu vremena objekat (tijelo) koji se nalazi na površini Zemlje, mijenja svoj položaj u prostoru za 30. km. unapred ili unazad zavisno od toga da li se gleda u prošlo ili u budu?e vrijeme.

 

Za sve sisteme koji se nalaze u kretanju, a ne postoji ni jedan koji je stati?an, brzina postaje zna?ajna za odre?ivanje položaja tijela. Ništa manje nije zna?ajno ni vrijeme, jer od intervala (dužine) vremena zavisi položaj tijela u prostoru.

 

Slijedi da je za sistem u kretanju, odre?ivanje položaja tijela u prostoru zavisno od veli?ine brzine kao i od dužine vremena, više nego li od ostalih prostornih dimenzija.

 

Naro?ito pri velikim brzinama, kao i dužim periodima vremena! Zamislimo samo kolika je promjena položaja tijela u prostoru za vremenski period od sto godina. Ili u takvom sistemu gdje su brzine kretanja velike kao u galaksijama ili planetarnim sistemima.

 

Za odre?ivanje to?ke (mjesta) u prostoru a sa u?eš?em brzine, veoma je bitna i dimenzija vremena. Zato što vrijeme može da bude u budu?em ili u prošlom vremenu posmatrano iz sadašnjeg vremena. Ili može da bude u budu?em vremenu posmatrano iz prošlog vremena, kao i u prošlom vremenu posmatrano iz budu?eg vremena. – Zato bi se vrijeme, ako se gleda u budu?e, zbrajalo , ili ako se gleda u prošlo, oduzimalo. Za vrijeme budu?eg vremena posmatrano iz prošlog vremena , treba se izra?unati razlika izme?u njih, a onda dobijenu razliku uporediti (množiti) sa brzinom. Na isti na?in treba izra?unati razliku za vrijeme prošlog vremena posmatrano iz budu?eg vremena .

 


Matemati?ki ovo je još složeniji sistem za odre?ivanje položaja tijela u prostoru. Ali može da bude bitan za pokušaj ostvarivanja putovanja kroz vrijeme!

 

TEORIJSKA NE – MOGU?NOST

 

Kako se u prostoru svako pomjeranje naziva kretanje, to su se javile teorije i o kretanju kroz vrijeme. Te teorije, su bez obzira na to koliki autoritet imaju u nauci njihovi tvorci, još neostvarene u praksi. Pa tako same teorije prestaju da budu realna mogu?nost i postaju nau?na nemogu?nost. Na osnovu te nemogu?nosti ostaje samo da se u fantaziji ostvari ono što ne može u praksi!

 

Nijedan pokušaj kretanja kroz vrijeme, ma kako on bio zamišljen, nije uzimao u obzir i brzinu, zbog toga što je smatrano da se sam doga?aj dešava na istom mjestu u prostoru!?
Takozvani skok u vremenu bio bi skok i u prostoru, jer onaj tko bi uspio da ode u drugo vrijeme (prošlo ili budu?e) automatski bi bio i u drugom prostoru!?

 

Geodetski   podatak   jedne EPOHE je podatak   jednog   „FIZI?KOG PROSTORA“ , podatak druge EPOHE   je podatak drugog „FIZI?KOG PROSTORA“   izraženo   kroz koordinate   „3D“ za isti fizi?ki detalj.

 

Šta je zaista vrijeme?

 


Ako je vrijeme prostorna dimenzija, zašto nije lako kao i u prostoru, ostvariti kretanje kroz vrijeme? Razlozi mogu biti tehni?ke ili teorijske prirode.

 

Razlog tehni?ke prirode je u tome što tehnologija nije dostigla taj nivo koji bi omogu?io prakti?no ostvarenje datog cilja.

 

Daleko bitniji razlog je teorijske prirode. Ako problem nije teorijski zasnovan na pravilnoj osnovi, onda automatski isklju?uje mogu?u tehni?ku realizaciju.

 

Kada je Faradej dao dobre teorijske osnove o elektromagnetizmu, onda je na osnovu njih Tesla mogao da ih tehni?i oblikuje i ostvari njihovu primjenu u praksi!

 

Teorijski gledano nijedan opis kretanja (putovanja) kroz vrijeme, ma kako on bio zamišljen (ili izmišljen), nije uzimao u obzir i brzinu, koja ne mora biti direktna.

 

BOŽIDAR VIDUKA u geodetskom primjeru provedbe izra?una uzima u obzir brzinu i vrijeme po osnovi „KOREKTIVE   VREMENA“ u „4D“ KOORDINATNOM PROSTORU , to je bitna razlika   od dosadašnjeg prikaza izra?una u   „3D“ prostoru.

 

Samim time ma kakav pokušaj eksperimenta u vremenu, podrazumjevao je da se sam doga?aj (u eksperimentu) dešava na istom mjestu u prostoru. Ipak to nije realno, niti je u stvarnosti mogu?e! Ako doga?aj u eksperimentu, posmatramo u širem smislu, u svemirskim razmerima, doga?aj koji želimo da vidimo u prošlom ili u budu?em; bi?e pomjeren u prostoru za ono rastojanje, zavisno od dužine vremenskog intervala proteklog u prošlom ili u budu?em, kao i od brzine koju Zemlja ima u kosmi?kim razmjerima, posmatrano šire i od okvira Sun?evog Sistema!

 

Predmetni pomaci u prostoru   detaljno i izvrsno su   prikazani   kao što su definirani GPS-IZMJEROM jer svaka GPS-IZMJERA   sama za sebe je to?na ali zbog   vremenskog pomaka i brzine svaki puta po provedenoj izmjeri i izra?unu uvijek su se dobivali razli?iti ali naglašavam   to?ni mjerni podatci. Zbog   razli?itih podataka   problem se   stvorio u   na?inu svo?enja podataka   na jednu operativnu EPOHU u kojoj ?e se provesti izra?un.

 

Zato bi za vi?enje doga?aja koji se desio prije 4. sekunde trebalo da budemo za oko 120. km. unazad u prostoru. (Neobi?ne pojave koje su se dešavale oko Zemlje, nekad su mogli biti eksperimenti u vremenu koji su se desili na ?u?enje onih svjedoka koji nisu bili spremni za takvo nešto? Dok oni koji su izvodili eksperiment, ostali su neostvarenih o?ekivanja u nadanjima koja su imali.)

 

S jedne strane postavlja se pitanje, da li je tehni?ki ostvarivo kretanje kroz vrijeme, a da se za to ne uzima u obzir i brzina? A sa druge strane je pitanje, da li je kretanje kroz vrjeme ostvarivo onda kad se uzme u obzir i brzina, i da li je onda mogu?e tehni?ki ostvariti vi?enje doga?aja, a da se ne pomjeramo sa mjesta eksperimenta?

 

Slijedi da bi tehni?ki možda i mogli da vidimo doga?aj od prije nekoliko sekundi, ili od prije neki minut (60x30=1800 km.) prate?i doga?aj u prostoru za rastojanje zavisno od proteklog vremena! Ali vi?enje doga?aja koji se desio prije jedne decenije ili prije jednog vijeka, bilo bi zaista teško ostvarivo, jer bi rastojanje u prostoru bilo veoma veliko. Za tolika rastojanja ne postoje tehni?ke mogu?nosti, kako za njihovo savladavanje, tako ni za njihovo vi?enje, a da se ne pomjeramo iz sadašnjeg vremena i prostora!

 


A vi?enje doga?aja u mnogo širim, me?ugalakti?kim razmerima, za neki period vremena u prošlom ili u budu?em, bilo bi zaista mnogo teško ostvarivo, jer su i brzine kretanja (tijela) u tim sistemima velike!

 

GPS i GLONASS SATELITSKI TRIGONOMETRIJSKI SUSTAV zbog svoje kretnje   po vremenu i brzini   definiraju   odre?ivanje promjenjivog položaja   stati?kih to?aka na samoj ZEMLJI u DINAMI?KOM   KOORDINATNOM PROSTORU . Vremenski pomaci   to?aka u   „5D“ PROSTORU   nisu znatni u kilometrima ali   znatni su u mjernoj geodeziji razvojem mjerne tehnologije   omogu?eno je   da se registriraju   položajni pomaci prostornih tijela u „5D“ PROSTORU.

 

Do sada u mjernoj geodeziji (ortogonal i tahimetrija) koristio se „3D“ PROSTOR jer   naše oko , ni mjerni pribor nije mogao registrirati   pomak u prostoru   uzrokovan VREMENOM i BRZINOM.   Razvojem   mjerne tehnike   GPS i GLONASS SATELITSKOG TRIGONOMETRIJSKOG SUSTAVA dolazimo do nužnosti uvo?enja   „4D“ i „5D“ DINAMI?KOG KOORDINATNOG PROSTORA   u smislu to?nog definiranog položaja tijela u prostoru.

 

 

 

Zato što se sve nalazi u kretanju, i vrijeme je postalo mjera upravo tih kretanja. Kretanje Zemlje i njene rotacije su dale mjere koje danas postoje o vremenu; a to su sati, dani, mjeseci, godine.

 

Zna?i da vrijeme i brzina oduvijek postoje kao neraskidivo povezani. Jedno je potrebno da bi se definisalo ono drugo. Posle Anštajnovih radova, samo vrijeme je postalo dimenzija prostora u nazivu prostorno vremenski kontinuitet. Ali gdje se izgubila brzina, koja je uvijek usko vezana sa vremenom? Zašto se ona izgubila, kada je brzina potrebna da se odredi to?an položaj tijela u prostoru za dva razli?ita vremena? Kakav je to prostor u kome se neko tijelo nalazi, ako nema mjerila po kome možemo da odredimo položaj tog tijela? Ili je bolje re?i, koliko je dobro definiran položaj tijela, ako za dva razli?ita vremena, smatramo da se tijelo nalazi na istom mjestu u prostoru? Odnosno ako smatramo da se prostor nije promijenio, iako se vrijeme promenilo.

 

  Usled svih kretanja koje postoje i brzina koje ih definira , ne možemo imati uvijek jedan te isti prostor. Kao što ne možemo zagaziti više puta u istu vodu rijeke. Tok vode je kao tok vremena. Uvijek i sa najmanjim slijede?im periodom vremena voda je promjenjena. Njen tok uvijek donosi nove koli?ine razli?ite vode, u odnosu na onu koja je bila. Isto tako prostor je promjenjen uslijed toka vremena. Vrijeme je mjerilo kojim se opisuju nastale promjene. Ono ne može biti kompletno bez brzina koje postoje. Zato prostor u kome se Zemlja kre?e, promjenljiv je u zavisnosti od brzine koju ona ima i vremena koje pro?e, za neko njeno kretanje, makar to bio i dio sekunde.

 

Poznato je da za razli?ita vremena položaj tijela u prostoru jeste razli?it, a to se podrazumevalo ako su tijela u kretanju. Ono što se zanemarilo je da, za razli?ita vremena i prostor jeste razli?it. Upravo zbog kretanja koja postoje, a mjerena brzinom. Ne možemo posmatrati neki doga?aj u razli?ita vremena, a da smatramo da se prostor nije promjenio. Ne možemo vidjeti neko vrijeme, prošlo ili budu?e, a da ostanemo na istom mjestu u prostoru! Da bismo vidjeli neki doga?aj koji se desio na Zemlji prije 4 sekunde, moramo biti na onom mestu u prostoru na kom je bila Zemlja prije 4 sekunde. To je nekih 120 km. u nazad. Zna?i da bi mogli da vidimo prošli doga?aj, ono što je bilo, mora da znamo i to?an položaj svakog tijela u prostoru za taj doga?aj.

 

U geodetskom   primjeru koji je obradio BOŽIDAR VIDUKA na osnovu GPS-IZMJERE u razli?itim vremenima EPOHAMA zorno   se predo?ava to?an položaj to?ke (tijela) u prostoru   u trenutku provedene izmjere neovisno o EPOHI izmjere , a ujedno je zorno predo?en   pomak detalja   u prostora u drugoj EPOHI . Iako se radi o istom detalju , detalj   - to?ka   ima   koordinate u prostoru znatno druga?ije uvjetovane promjenom položaja to?ke (tijela)   u prostoru zbog   vremena i brzine.

 

Prosti prikaz subjektivnog sagledavanja vremena, ali i prostora, mogao bi da bude uvjetovan datumom. Ako se nešto desi odre?enog dana u godini mi se njega sje?amo i narednih godina. Pamtimo datum i slijede?e godine kažemo; "To se desilo baš na ovaj dan". Time preslikavamo vrijeme doga?aja koji se desio kao da se nije mnogo toga promenilo osim broja godine. Sve se poklapa u brojevima i vremenu, kao da nije bilo ni?eg više što bi odredilo promenu. Tada niko ne misli o prostoru u kojem je protekla cjela godina.

 

Zemlja se za godinu dana kretanja nikad ne nalazi ponovo na istom mjestu u prostoru! Ona ?ak nije ni na istom mjestu u odnosu na Sunce, jer ni to nije bez ve?eg odstupanja! Ali sigurno da nije na istom mjestu u odnosu na druga sunca - zvijezde, a još manje je na istom mestu u odnosu na druge galaksije u širem kosmi?kom prostoru.

 

Sun?ev planetarni sistem u kome se nalazi i Zemlja, kre?e se oko središta galaksije, a sa time i u odnosu na druge zvijezde. To kretanja je za svaku sekundu vremena toliko veliko, da je za period od godinu dana Zemlja mnogo dalje u prostoru od onog položaja koji je imala godinu dana ranije. Ne samo da se mijenja položaj Zemlje u prostoru, nego se mijenja i celokupan prostor, u kome se ona nalazi ili bolje re?i, u kome se ona kre?e.

 

Time još nije sve re?eno. Galaksije se kre?u jedna oko druge i nose svoje zvijezde i planete sa tim kretanjem. Po procjeni one se udaljavaju jedna od druge i šire se u prostoru. Njihovo kretanje uti?e da se cijeli prostor u kome se one nalaze ili koji je njihov sastavni dio mijenja, i to u tolikoj mjeri da je veli?ina tih promjena srazmjerna dimenzijama koje one same imaju ili prostora u kojem se i same kre?u.

 

Sa svim kretanjima i promjenama koje postoje u sve šire sagledanom prostoru, nemogu?e je da opstane subjektivno shva?anje brojeva koji odre?uju datum, gdje se brojevi za malo razlikuju. Ali se zato po položaju koji Zemlja ima u prostoru, a i mi sa njom, utoliko više razlikuje ukoliko se sagledava naš položaj u širem svemirskom prostoru.

 

Ako se desio neki doga?aj na Betelgezi u nekom periodu vremena, mi ?emo ga videti tek posle 300 godina. Ono što je uslijed svega napred navedenog bitno jeste; Koliko smo precizno definirali položaj onoga što se desilo negde blizu Betelgeza? Ako znamo brzinu svijetlosti koja nosi informaciju o doga?aju koji bi vidjeli, ne možemo pore?i vrijeme kada se to desilo. No svakako se moramo zapitati gdje se to desilo? Da li možemo da odredimo to?an položaj gdje se desio odre?eni doga?aj na Betelgezi, samo time što znamo vrijeme za koje je svijetlost prenijela doga?aj koji se desio? Odnosno kako bi prora?unali to?no vrijeme i mjesto doga?aja, ako je osnova koju imamo za to samo brzina svijetlosti za koju se smara da je konstantna, a ne ra?unaju se ostale brzine kretanja koje postoje u cjelom sistemu i mnogo više uti?u na promjenu prostora.

 

Možda je bolje da se pitamo; gdje se nalazi zvijezda sa koje smo vidjeli odre?eni doga?aj? Za to nam nije dovoljan podatak o tome koliko je vremena potrebno svijetlosti da dospije do nas. Ono što nam je potrebno jesu brzine koju ima zvijezda za njeno kretanje u prostoru u kome se nalazi, brzina njene galaksije (ako nije u našoj), kao i brzina naše galaksije i još drugih brzina koje bi složili da bi mogli dobiti preciznu sliku mjesta gdje se Betelgeza nalazila kada vidimo odre?eni doga?aj. Ili gdje se trenutno nalazi, ako nismo u stanju da vidimo ono što se na njoj doga?a. Možemo li onda biti u stanju, samo na osnovu toga da poznajemo brzinu svjetlosti, a ne poznajemo ostala kretanja Betelgeza sa još drugih kretanja izme?u galaksija, to da predvidimo ili to?no odredimo!?

 

Sva ova kretanja su nešto što se tek treba ra?unati da bi odredili to?an položaj bilo kog tijela, bilo gdje da se nalazi. Sa ovim prora?unima matematika ?e biti složenija, ali ?e nam davati precizniju sliku našeg položaja u odnosu na druga tjela, kao i njihov položaj prema nama. Na osnovu toga je mogu?e planirati preciznija putovanja, koja se ne?e završavati samo u okviru našeg planetarnog sistema, nego ?e se proširiti mnogo dalje izvan njega.

 

ANALOGNO   navedenom uz koordinatu :   v-brzina i   t-vrijeme   znatno   to?nije ?emo mo?i definirati   položaj tijela u   3D prostoru sa   koordinatama E(Y) ; N(X) ; Z(H) s obzirom na GPS i   GLONASS DINAMI?KI   TRIGONOMETRIJSKI   SUSTAV.

 

Predo?enim   teoretskim   izlaganjem i prakti?nim primjerom   izra?una pokušao sam objasniti i uvjeriti   ZNANSTVENIKE , AKADEMIKE GEODETSKE STRUKE kao i osobe koje imaju mo?   ODLU?IVANJA u struci   kako je   „5D“ PROSTOR   nužnost pri   definiranju položaja tijela u prostoru . KOTA?   RAZVOJA-NAPRETKA   NE MOŽE SE   VIŠE VRATITI   UNAZAD !

 

Mogu se donijeti UREDBE , ZAKONI i PODZAKONSKI PROPISI koji su u suprotnosti sa „5D“ KOORDINATNOG PROSTORA ali tada se nanosi šteta samoj struci kao i svim korisnicima podatka   geodetske izmjere.

 

Pisanim   uradkom „GEODETSKI   DATUM“ BOŽIDAR VIDUKA magistar inženjer geodezije i geoinformatike definirao je

 

POSTULATE   GEODETSKE STRUKE   21 STOLJE?A!

 

Geodetski ZNANSTVENICI , AKADEMICI i EMINENTNI   GEODETSKI ZNALCI od 1993. godine nisu   uspjeli to?no definirati položaj u   „3D“ prostoru po osnovi GPS i GLONASS   SATELITSKOM SUSTAVU do danas 2013. godine.

 

Njihova me?usobna   zavist i jal unazadili su geodetsku   struku jer su nepogrešivi i neupitni sa svojim znanjem. Nitko njihove teorije i zamisli ne smije preispitati da li su to?ne ili da li se primjenom njihovih teoretskih ideja   ostvaruje to?an položajni podatak jer su nedodirljivi , jer su „BOGOVI STRUKE“.

 

Navedene ?injenice   vrijede kako u HRVATSKOJ tako i u cijelom svijetu jer uvijek postoje oni favorizirani i podobni i oni koji su u nemilosti i koji su predmet podsmjeha.

 

Na sre?u   danas postoji   INTERNET - prozor u svijet gdje se razne znanstvene ideje   razmjenjuju i u trenutku objave svima je nova ideja i nova spoznaja dostupna a pri tome ne morate biti osoba s pedigreom , preporukom ili osoba sa uvažavanim mišljenjem. Svaki pojedinac se susre?e sa razli?itim problemom ali svi zajedno problem možemo riješiti jer svatko od nas ima druga?iju vizuju problema i na?ina kako problem riješiti.

 

Ideje pri tome nisu „ZATVORENE“   ve? „OTVORENE“ i svakome je slobodno iznijeti svoje mišljenje neovisno o tome kakvo to mišljenje   bilo.

 

Argumenti su ?injenice koje se   uvažavaju , a pedigre : doktorat , magisterij,   diplomska ili maturalna radnja nisu argument za uvažavanje jer netko sa strane može znatno bolje sagledati problem i dati neko prihvatljivo rješenje.

 

 

POZDRAV S POŠTOVANJEM !

BOŽIDAR VIDUKA

magistar inženjer geodezije i geoinformatike


e-mail : This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it


 



Last Updated on Sunday, 13 January 2013 13:12